\n
U slu\u010daju ekspedicija u visoke planine u\u010destalost oboljenja je 25 %, a smrtnost\u00a0 3 % ( 300 x vi\u0161e nego kod trekera). Na visinama iznad osam tisu\u0107a metara smrtnost iznosi 25 % ( dakle svaki \u010detvrti alpinist ne pre\u017eivi uspon). Kako bi se smanjila u\u010destalost obolijevanja u visokim planinama te smanjila smrtnost potrebno je dobro poznavati specifi\u010dnosti fiziologije na velikim visinama, preventivne mjere, na\u010din aklimatizacije, prepoznavanje simptoma oboljenja i mjere lije\u010denja.<\/p>\n
\n
Fizikalne osobine visina Porastom visine\u00a0 temperatura pada u prosjeku 6,5\u00b0C na 1000 metara \u0161to dodatno pove\u0107ava rizik od pothla\u0111ivanja i pomanjkanja kisika.<\/p>\n UV zra\u010denje se poja\u010dava u prosjeku za 4% na svakih 300 metara visine \u0161to pove\u0107ava opasnost od opeklina, nastanka raka ko\u017ee i snje\u017enog sljepila. Refleksija sunca od snje\u017ene i ledene povr\u0161ine u danima kada nema vjetra zna\u010dajno pove\u0107ava toplinu i mo\u017ee biti nezavisan uzrok iscrpljenosti izazvane toplinom \u0161to je te\u0161ko uo\u010diti u ovako hladnom okru\u017eenju. Na Everestu i McKinley-u je temperatura u \u0161atoru znala biti i 40\u00b0-42\u00b0C.<\/p>\n Dehidracija je tako\u0111er veliki problem na velikim visinama ( hladna snje\u017ena pustinja). Voda se mo\u017ee dobiti jedino topljenjem snijega i leda. Gubitak vode iz tijela je vi\u0161estruko poja\u010dan disanjem\u00a0 i znojenjem.<\/p>\n \n Fiziologija Koliko tijelo iz atmosfere uzme kisika toliko se kisika ve\u017ee za hemoglobin u crvenim krvnim tjele\u0161cima i toliko se kisika krvotokom prenese do stanica. U svakoj stanici organizma kisik sudjeluje u produkciji energije koja je neophodna za funkciju svake stanice, tj. cijelog organizma.<\/p>\n Ako je koli\u010dina kisika u atmosferi\u00a0 mala dolazi do slabljenja i potpunog sloma funkcije stanica \u0161to\u00a0 za posljedicu mo\u017ee imati umiranje stanica, zatajenje organa i kona\u010dno smrt cijelog organizam.<\/p>\n \n Srednje visine 1 500 \u2013 2 500m<\/strong><\/p>\n Sni\u017eena koli\u010dina kisika na tim visinama ne uti\u010de zna\u010dajno na tjelesne funkcije planinara i alpinista. Samo je kod kompleksnih funkcija mozga\u00a0 mogu\u0107 bla\u017ei poreme\u0107aj kada se naglo do\u0111e na tu visinu. Druga\u010dija je situacija kod osoba sa kroni\u010dnim bolestima. U tim slu\u010dajevima mo\u017ee nagla promjena visine ( uspon \u017ei\u010darom, automobilom) dovesti do poreme\u0107aja tjelesnih funkcija. Zbog toga se prije odlaska na takve izlete korisno posavjetovati sa lije\u010dnikom koji ima iskustva sa planinskom medicinom.<\/p>\n \n Velike visine\u00a0 2 500 \u2013 5 300 m<\/strong><\/p>\n Na visinama iznad 2 500 m moramo napraviti aklimatizaciju kako bi izbjegli tjelesna o\u0161te\u0107enja i visinsku bolest. Ovo je grani\u010dno podru\u010dje. Va\u017eno je zbog toga \u0161to se na tim visinama parcijalni tlak kisika zna\u010dajno smanjuje (\u00a0 gotovo pola vrijednosti od razine mora), \u0161to predstavlja opasnost za organizam. Na tim visinama mogu\u0107a je pojava svih oblika visinske bolest. Iznad 2 500 m sposobnosti nam se smanjuju za 10 % na svakih 1000 m visine.<\/p>\n \n Ekstremne visine\u00a0 5 300 \u2013 8 848 m<\/strong><\/p>\n Na ekstremnu visinu\u00a0 \u010dovjek se ne mo\u017ee aklimatizirati i zato je najvi\u0161e stalno naseljeno mjesto na Zemlji na visini od 5340 m. ( Aconquilcha, Chile). Iznad te visine dugotrajno zadr\u017eavanje mo\u017ee imati trajne posljedice po zdravlje.\u00a0 Mo\u017eemo o\u010dekivati postepeno sve ja\u010de o\u0161te\u0107ivanje tjelesnih funkcija do smrtnog ishoda, \u0161to je posljedica djelovanja niskog parcijalnog tlaka kisika na organizam.<\/p>\n \n Aklimatizacija Disanje:\u00a0<\/span><\/strong>tijelo nastoji manjak kisika u organizmu nadoknaditi porastom frekvencije disanja. Na taj na\u010din tijelo dobije ve\u0107u koli\u010dinu kisika. Ova prilagodba nastupa odmah, ali nije prisutna kod svih ljudi jednako jako, razli\u010dita je za razli\u010dite ljude. \n Prethodna aklimatizacija<\/strong><\/p>\n Prethodni visinski trening npr. u Alpama nije jedinstveno\u00a0 prihva\u0107ena\u00a0\u00a0 strategija. Literatura i prakti\u010dna iskustva su razli\u010dita. Ideja , aklimatizirati se kod ku\u0107e, a onda brzo oti\u0107i na planirani vrh, se nije pokazala svrsishodnom. Preporu\u010da se vrijeme koje je potrebno za postizanje solidne aklimatizacije iskoristiti na samom mjestu uspona.<\/p>\n \n Aklimatizacija lijekovima<\/strong><\/p>\n Postoji mogu\u0107nost ubrzavanja aklimatizacije lijekovima. Ipak treba se kloniti ove strategije jer u njoj mo\u017eemo dobiti\u00a0\u00a0 la\u017ean osje\u0107aj sigurnosti, jer lijekovi mogu imati nuspojave koje \u010dovjeku na visini iznad 5300 m mogu praviti ozbiljne zdravstvene probleme. Neke nuspojave lijekova mogu biti sli\u010dne simptomima visinske bolesti( trnci u prstima ruku i nogu, mu\u010dnina, pospanost, impotenciju, miopija i gorak okus u ustima).<\/p>\n \n Praksa aklimatizacije<\/strong><\/p>\n Za vrijeme trajanja ekspedicije treba uzeti to\u010dan visinski profil koji se temelji na geografskim osobinama i na individualnim sposobnostima visinske prilagodbe. Op\u0107a pravila za postizanje optimalne aklimatizacije su:<\/p>\n Nakon postizanja aklimatizacije vrijedi pravilo: \u0161to je br\u017ee mogu\u0107e uspon na vrh i silazak.<\/p>\n Upute za uspje\u0161nu visinsku prilagodbu:<\/p>\n Nakon povratka u ni\u017ea podru\u010dja tipi\u010dne promjene za visinu ostaju jo\u0161 kratko vrijeme.<\/p>\n \n Preduvjeti za penjanje u visoka gorja<\/strong><\/p>\n Danas jo\u0161 ne postoji metoda (test) odre\u0111ivanja individualne sposobnosti\u00a0 podno\u0161enja visine. Postoji puno individualnih faktora koji su za te sposobnosti mjerodavni:<\/p>\n Op\u0107enito svakom tko odlazi u visoka gorja mo\u017eemo preporu\u010diti stru\u010dno savjetovanje kod lije\u010dnika koji se bavi medicinom visokih gorja i mo\u017ee prepoznati\u00a0 rizi\u010dne faktore te ih eventualno\u00a0 smanjiti.<\/p>\n Pro\u010delnik medicinske komisije HGSS-a [\/et_pb_text][\/et_pb_column][\/et_pb_row][\/et_pb_section]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Godi\u0161nje u svijetu oko 37 mil. posjetitelja pro\u0111e visokim gorjem ( UIAA). Oko 420 mil ljudi \u017eivi u podru\u010dju visokih planina,\u00a0 od toga 20 mil. u regijama iznad 2500 m, a 25. mil.\u00a0 iznad 3500 m.\u00a0 Kod trekinga (ispod 5500 m) u\u010destalost\u00a0 bilo kojeg oblika visinske bolesti je oko 0.1 % ( jedan od 1000 […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"on","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"1080","footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1252","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-25"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1252","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1252"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1252\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1252"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1252"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1252"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
<\/strong>
Porastom visine ljudsko tijelo dolazi do svojih granica. Glavni razlog za to je pad parcijalnog tlaka kisika u atmosferi, jaka hladno\u0107a, suhi zrak i zna\u010dajno pove\u0107ana izlo\u017eenost tijela UV ( ultra violetno) zra\u010denju. Porastom visine dolazi do pada atmosferskog tlaka pa tako i pada tlaka kisika. Na visini od 5500 m parcijalni tlak kisika je upola manji nego na razini mora, na 8500 m iznosi jedva tre\u0107inu. To zna\u010di da je na tim visinama alpinistima na raspolaganju svega polovina, odnosno tre\u0107ina kisika. Parcijalni tlak kisika pada i kako se pribli\u017eavamo polovima jer je tu zbog zakrivljenosti Zemlje\u00a0 atmosferski omota\u010d tanji. Prakti\u010dno zna\u010denje ovog podatka je: da se Everest kojim slu\u010dajem nalazi na mjestu McKinley-a uspon na njega zbog niskog parcijalnog tlaka kisika\u00a0 bez upotrebe kisika iz boce ne bi bio mogu\u0107. Parcijalni tlak kisika je ovisan o jo\u0161 nekoliko faktora: vremenskim prilikama i dobu godine. \u0160to je vrijeme ljep\u0161e to je i atmosferski tlak vi\u0161i te je i parcijalni tlak kisika vi\u0161i. Tlak je manji zimi nego ljeti. Dakle parcijalni tlak kisika je presudna vrijednost koja odre\u0111uje opskrbu tijela kisikom. Njegov iznos odre\u0111uje koliko \u0107e kisika iz atmosfere u\u0107i u organizam.<\/p>\n
<\/strong>
U praksi vrijedi slijede\u0107e pravilo: \u0161to je ve\u0107i parcijalni tlak kisika to je opskrba tijela kisikom bolja.<\/p>\n
<\/strong>
Aklimatizacija je fiziolo\u0161ki proces koji zapo\u010dinje boravkom u podru\u010dju sa malo kisika, a ima za cilj prilagoditi organizam toj sredini. Razlikujemo prilagodbe\u00a0 disanja, cirkulacijske prilagodbe i krvne prilagodbe.<\/strong><\/p>\n
Cirkulacija:\u00a0<\/span><\/strong>ubrzanim radom srca dolazi do porasta koli\u010dine krvi koju srce u minuti pumpa pa se na taj na\u010din pobolj\u0161ava i pove\u0107ava transport kisika do stanica. Proces\u00a0 na velikoj visini nastupa veoma brzo.
Krv:\u00a0<\/span><\/strong>u krvi dolazi do porasta broja eritrocita, crvenih krvnih tjele\u0161aca, i na taj na\u010din do pobolj\u0161anja transporta kisika do stanica. Do pove\u0107anja broja eritrocita dolazi tek nakon 2-3 tjedna boravka na velikoj visini.
Vremensko trajanje aklimatizacije\u00a0 je individualno i razli\u010dito, a ovisi prije svega o brzini uspona, postignutoj visini, svladanoj relativnoj visini, zdravlju penja\u010da i istreniranosti organizma. Sigurno upori\u0161te za duljinu trajanja aklimatizacije je: za 4000 m 3-6 dana, 5000 m 1-2 tjedna. Nakon\u00a0 aklimatizacije za te visine, penjemo li se dalje proces po\u010dinje iz po\u010detka. Penjanje na visine dakle mora biti postepeno. Aklimatizacija na visinama iznad 5300 m nije mogu\u0107a i zbog toga bazni logori ne smiju biti iznad te visine.<\/p>\n\n
\n
\n
Dario \u0160vajda dr.med.<\/p>\n<\/div>\n