\n
\n
Na jugoisto\u010dnoj strani kanjona posa\u0111ena je 1936. godine borova \u0161uma. Jedan od najvatrenijih pobornika ure\u0111enja Pljuskare i zagovornika izgradnje planinar\u00adske ku\u0107e s umjetnim jezerom na Pljuskari bio je profesor Matija Grgi\u0107. Na glavnoj skup\u0161tini PD “Dilj” u velja\u010di 1938. godine on je obrazlo\u017eio cjelovit program ure\u0111enja kanjona Pljuskara kojim je, pored planinarske ku\u0107e i umjetnog jezera, predvidio ure\u0111enje \u0161pilje na suprotnoj strani kanjona uz izgradnju drugih turisti\u010dkih objekata. Prema njegovoj zamisli to bi bila polazna stanica za one koji \u017eele dalje pje\u0161a\u010diti slavonskim gorjem. Evo rije\u010di kojima prof. Grgi\u0107 izra\u017eava svoje odu\u0161evljenje za Plju\u00adskam: “Vidjeli smo tamo prirodne tvorevine koje toliko odska\u010du od ostalih dijelova Dilj-gore i Slavonije ukoliko je ona gorovita. Tamo je potpuni vapnena\u010dki teren s djelomi\u010dnim svojstvima kr\u0161kih krajeva, \u0161pilja i drugog; Voda je tokom vijekova isprala sve ono \u0161to se do sada dalo isprati i odnijela ga u dolinu. Ono \u0161to je ostalo, je trajno.”<\/p>\n
\n
Prof. Grgi\u0107 procijenio je da izgradnja planinarske ku\u0107e ne bi bila skupa jer je u neposrednoj blizini kamenoloma i gra\u0111evna \u0161uma. S obzirom na blizinu Vidovog brda, s kojeg se pru\u017ea lijep vidik na ju\u017eni dio Dilja i Posavinu, bilo bi zgodno izraditi i jednu drvenu piramidu. Osim toga, u obzir je uzeta prometna cesta Brod-Zdenci s koje se vrlo brzo i jednostavno sti\u017ee do kanjona. Sve ove divne ideje predratnih planinara propale su zbog rata. Ono \u0161to je bilo bitno, to je da su one i danas sasvim aktualne i ni\u0161ta nisu izgubile ni u suvremenoj koncepciji razvoja planinarstva. Povodom 60-godi\u0161njice PD “Dilj”, 1984. godine zapo\u010dela je na Pljuskari izgradnja pla\u00adninarskog skloni\u0161ta. Izliveni su temelji (4×6 metara), skloni\u0161ta koje \u0107e s ju\u017ene strane imati terasu jedan metar. Skloni\u0161te je neposrednoj blizini napu\u0161tenog kamenoloma u podno\u017eju Vidovog brda. Odatle se pogled pru\u017ea na staru crkvu sv. Petra i dalje na jug. U daljini naziru se obrisi vrhova Motajice. S isto\u010dne i ju\u017ene strane skloni\u0161ta, koje je u izgradnji, nalazi se oko dva jutra veoma lijepe borove \u0161ume. Na sjevernoj strani je kanjon s bjelogori\u010dnom \u0161umom u kojoj dominira bukva, cer, hrast.<\/p>\n
\n
Nedaleko od skloni\u0161ta na sjeveroisto\u010dnoj strani nalazi se slap Velika Pljuskara, a pedesetak metara iznad njega je slap Mala Pljuskara. Kanjon Pljuskara po\u010dinje oko jedan kilometar uzvodno iznad ovih slapova. Glavni kanjon sastoji se iz dva manja. Na lijevom dijelu, gledaju\u0107i uzvodno, nalazi se izvor pitke vode uredno ozna\u010den. To je tzv. Mala pe\u0107ina, iz koje se voda slijeva i dalje te\u010de jedinstvenim tokom glavnog kanjona. Glavni kanjon Pljuskare po\u010dinje od stjenovite barijere s visine od oko 20 metara. Nekad je tu bio sna\u017ean slap, ali sada je nestao. Ostala je vrlo oskudna voda koja jedva vla\u017ei ogoljelu stijenu. Nedaleko od svog po\u010detka kanjon Pljuskara \u0161iri se u jednu manju dolinu koja u naj\u0161irem dijelu dose\u017ee oko 50 metara. U njoj su prije rata planinari, izletnici, sportisti i drugi boravili podi\u017eu\u0107i male logorske nastambe. Na pli\u0107im dijelo\u00advima kanjona namjeravali su podi\u0107i male mosti\u0107e, ali je rat omeo ostvarenje te ideje. Slap Velika Pljuskara sada je slabiji zbog manjeg dotoka vode s glavnog izvora na po\u010detku kanjona. Slap je polukru\u017enog oblika promjera oko 15 metara.<\/p>\n
\n
Kanjon posti\u017ee svoju najve\u0107u dubinu nizvodno od slapa Velika Pljuskara. Dubina se kre\u0107e otprilike izme\u0111u 30 i 50 metara. Na desnoj strani kojih stotinjak metara nizvodno od Velike Pljuskare nalazi se zanimljiva \u0161pilja. Smje\u0161tena je sedam- osam metara od ivice kanjona. Ima polukru\u017eni otvor visine oko jedan metar, a promjera tri metra. \u0160pilja je prili\u010dno plitka, zatrpana je zemljom, li\u0161\u0107em i drugim \u0161umskim otpacima. Kad bi se o\u010distila i produbila, sigurno bi privla\u010dila posjetioce Pljuskare.<\/p>\n
\n
\u010clanovi PD “Dilj” posljednjih se godina zala\u017eu da Pljuskam, ovaj zanimljivi predjel Dilja, u\u010dine pristupa\u010dnijim. Nadamo se da \u0107e, zahvaljuju\u0107i poznatom entuzijazmu, 70-godi\u0161njicu dru\u0161tva obilje\u017eiti, pored ostalog, i novim planinarskim skloni\u0161tem na Pljuskari. Time bi se ispunile \u017eelje i namjere brodskih planinara iz 1938. godine.<\/p>\n
….. [\/et_pb_text][\/et_pb_column][\/et_pb_row][\/et_pb_section]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kanjon Pljuskara (260 m) jedna je od kontrolnih to\u010daka Kru\u017enog puta po Dilj-gori. Smje\u0161ten je ispod Vidovog brda i jo\u0161 prije rata bio je omiljeno izleti\u0161te brodskih planinara. Poseban je ukras ovog kanjona veliki i mali slap, koji je, na\u017ealost, poslije potresa 1964. godine znatno oslabio. Od 1938. godine brodski planinari vodili su \u0161iroku i […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"on","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"1080","footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1189","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-25"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1189","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1189"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1189\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1189"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1189"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1189"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
objavljeno u monografiji “Planinarstvo u Brodu” Teodora Trifunovi\u0107a, lipanj 1990.g.<\/em><\/p>\n<\/div>\n