\n
\n
Po\u017ee\u0161ka skupina planina, brda i bre\u017euljaka dio je panonskog masiva, koji se tektonskim procesima raspucao i razdrobio u raznim smje\u00adrovima. Pojedini dijelovi podigli su se u razli\u010dite visine ili su se intenzivnije spu\u0161tali susjedni dijelovi. Da su dijelovi te stare gromade ome\u0111eni tektonskim pukotinama, svjedo\u010de izvori mineralnih voda i toplica (Lipik, Daruvar, Velika, Breznica i Bizovac). Dilj-gora je gra\u0111ena gotovo samo od tercijarnih stijena. Bre\u017euljci tercijarne gra\u0111e vrlo su razgranati, \u0161ireni u gustu mre\u017eu dolina, dolinica i jaruga, koje me\u0111usobno dijele plo\u010dasti hrpti. Kako su se sna\u017eniji tektonski pokreti zbivali u Savsko-dravskom me\u0111urije\u010dju izme\u0111u krede i neogena, najvje\u00adrojatnije je Dilj radijalno spu\u0161ten i poplavljen mladim miocenim i pliocenim morima. S obzirom da se u Dilju na nekoliko mjesta susre\u0107emo s magmatskim stijenama (iznad Matkovi\u0107 Male, Oriov\u010di\u0107a i Crnog Potoka) vjerojatno je bilo erupcija starijih od pliocena. Dana\u0161nji reljef je rezultat erozivnih procesa koji su se zbivali u kvartaru.<\/p>\n
\n
Dilj je jugoisto\u010dna ograda prostrane Po\u017ee\u0161ke kotline, a ujedno sjeverna ograda Brodskog posavlja. Njegova visina postepeno pada prema istoku prelaze\u0107i u nizinske ravnjake \u0111akova\u010dke uleknine. Glavno bilo nazivaju stanovnici “medom”, a ono je tu me\u0111a\u0161nju funkciju imalo u pro\u0161losti. Osnivanjem Vojne krajine, poslije mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine bilo Dilja poprima funkciju me\u0111e, zbog toga \u0161to je na sjever od glavnog bila formirano podru\u010dje Slavonije Pronuncijala ili Paurije, a na jug podru\u010dje slavonske Vojne krajine Granice. Zna\u010di “me\u0111a” je dijelila dvije politi\u010dke tvorevine nastale poslije oslobo\u0111enja Slavonije od Turaka. Radi te me\u0111a\u0161nje funkcije, koja je uslijedila iz politi\u010dkih razloga, cijela planina je dobila ime Dil-gora, od \u010dega je s vremenom postao Dilj.<\/p>\n
\n
Ime Dil sa\u010duvano je u potoku Dil, pritoke rje\u010dice Glogovice, a svi stanovnici i danas ne ka\u017eu Dilj, ve\u0107 Dil, \u0161to dovodimo u vezu s glagolom dijeliti (ikavski diliti, a ikavica je dobrim dijelom sa\u010duvana u stanovnika ovog podru\u010dja jo\u0161 danas).<\/p>\n
\n
U geografskoj literaturi susre\u0107emo se s imenom Brodska gora, \u0161to su je unijeli u literaturu njema\u010dki i austrijski u\u010denjaci, a prihvatili i neki na\u0161i (M. Ki\u0161pati\u0107). Prema svemu tome bilo bi ispravnije govoriti Dil, iako danas to ime nije sa\u010duvano.<\/p>\n
\n
Kada je \u010dovjek do\u0161ao u ovaj kraj?<\/strong><\/p>\n \n Na ovo pitanje te\u0161ko je odgovoriti jer pisane vijesti datiraju od 12. stolje\u0107a, upravo od onog vremena, kada se provodilo prvo popisivanje u Po\u017ee\u0161koj \u017eupaniji. Mnogobrojni nalazi kao \u0161to su Gradac, Gradina, Kula, Podgrad, Budim i dr. upu\u0107uju da je ovaj kraj bio dobro naseljen u pro\u0161losti. Budu\u0107i da je svaka na\u0161a stara \u017eupanija imala po nekoliko utvr\u0111enih mjesta (Gradac ili Budim) da se za\u0161tite od provale drugih naroda, tako je i Po\u017ee\u0161ka \u017eupanija imala svoje utvrde na jugoistoku u podru\u010dju Dilja. U jednom spisu (listini) od 1163. godine, kad su se ozna\u010davali me\u0111a\u0161i posjeda me\u0111u bosanskim biskupom i plemi\u0107ima iz Levanjske Varo\u0161i, spominje se da me\u0111a\u0161i prolaze kraj Jalsenka (Je\u0161evik) koji pripada Berislavi\u0107ima Grabarskim \u010dije je sjedi\u0161te u Grabarju.<\/p>\n \n Jedna isprava iz 1339. godine spominje da neki plemi\u0107 mora dati kao djevoja\u010dku \u010detvrtinu svoga posjeda u Koundrovu (Kindrovu). Da bi sa\u010duvao cijelo Kindrovo (malo selo na Dilju),, radije je dao tu \u010detvrtinu svoga posjeda kod Rume uz nov\u010dani dodatak. Spominje se da su se zemlje dana\u0161njeg Je\u0161evika prostirale do dana\u0161njeg Varo\u0161a, a prodane su za mali nov\u010dani iznos. Iz ovih se primjera mo\u017ee zaklju\u010diti da su posjedi u nizini bili malo vrijedni, a bre\u017euljkasti su se mnogo vi\u0161e cijenili. Na Dilju je bilo sigurnije, a mogu\u0107nost za ratarstvo i sto\u010darstvo osiguravalo je prehranu stanovni\u0161tva.<\/p>\n \n Poslije 1525. godine nastupa borba izme\u0111u Zapoljine i Ferdinandove stranke, a to koriste Turci i poma\u017eu Zapolju na \u010dijoj strani je bio Stjepan Berislavi\u0107. Savez s Turcima po\u0161tedio je ve\u0107i dio stanovni\u0161tva Dilja, za razliku od isto\u010dne i zapadne Slavonije koja je davala otpor Turcima, Na opustjelim prostorima isto\u010dne i zapadne Slavonije Turci su doveli novo stanovni\u0161tvo iz Bosne (uglavnom srpske narodnosti).<\/p>\n \n Koncem 17. i po\u010detkom 18. stolje\u0107a nastaju nove migracije stanovni\u0161tva iz Bosne u Slavoniju. Godine 1697- Eugen Savojski je na povratku iz Bosne povukao mnogobrojno stanovni\u0161tvo, koje je naseljeno u okolici Broda. Sli\u010dne seobe bile su i u 18. stolje\u0107u kada ni\u010du nova naselja (Gornja Vrba na mjestu Koprivne, Trnjani na mjestu Radovanca itd.). Me\u0111utim, ve\u0107i dio Dilja nije bio masovno naseljavan novim stanovni\u0161tvom iz Bosne, kao \u0161to je to bilo u zapadnoj i isto\u010dnoj Slavoniji. Poslije oslobo\u0111enja Slavonije od Turaka carska vojska je podr\u017eavala zadru\u017enu organizaciju \u017eivota. Svi zahtjevi pri izgra\u0111ivanju granice, a oni su bili veliki, svaljivali su se na seljake – grani\u010dare. Cijeli taj teret mogla je podnijeti samo zadru\u017ena organizacija s brojnom radnom snagom. Pored obaveze \u0161to je morao \u010duvati granicu, grani\u010dar je davao carsku, pukovnijsku i kapetansku rabotu. Za cara je pekao opeku, gasio vapno potrebno za gradnju tvr\u0111ava, vojnih magazina, vozio drvo za gradnju \u010dardaka i oficirskih stanova te davao podvoz.<\/p>\n \n Pukovnija je tra\u017eila da gradi mostove, da sije\u010de \u0161umu, da vozi ogrjev itd. Kapetanija je tjerala grani\u010dare da gaje dudov svilac, da na Savi di\u017eu nasipe protiv poplava itd. Za sve ovo dobivao je seljak-grani\u010dar nagradu koja se sastojala u tome \u0161to je imao pravo na eksploataciju zemlje, pa\u0161njaka i \u0161ume. On je jedini mogao da kr\u010di \u0161ume. Seoski pa\u0161njak i eksploatacija \u0161ume bili su zajedni\u010dki svim zadrugama. Po Statutu Granice iz 1807. godine svi su grani\u010dari od 18 do 60 godina vojnici. Sva je zemlja bila carska. Svaka je zadruga dobila zemlje koliko je potrebno za odr\u017eavanje zadruge, zbog toga i nije bilo useljavanja sve do ukidanja Vojne krajine. Stanovnici Provincijala – Paurije su u te\u017eoj situaciji. Spominje se u povijesnim izvorima da su i\u0161le delegacije u Be\u010d tra\u017eiti da se pripoje granice, vjerojatno zato \u0161to su grani\u010dari pored navedenog dobivali godi\u0161nje drva, sol, gradu i dr.<\/p>\n \n Poslije ukidanja Vojne krajine u ve\u0107i dio Dilja doseljavaju se Li\u010dani, no ni oni nisu mnogo pove\u0107ali stanovni\u0161tvo \u0161to je vidljivo iz popisa iz 1857. godine: 11 sela Pocrkava\u010dkog bazena ima 215 ku\u0107a sa 1811 \u017eitelja. Razvoj ovih naselja vrlo je spor \u0161to se ogleda i u suvremenosti.<\/p>\n ….. [\/et_pb_text][\/et_pb_column][\/et_pb_row][\/et_pb_section]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Brodsko posavlje zatvoreno je sa sjeverne strane Dilj – gorom (471 m), a sa ju\u017ene u Bosni, planinom Motajicom (652 m), Markovcem (297 m) i Vu\u010djakom (68 m). Ono ima osobine dobro izra\u017eene geografske cjeline otvorene prema istoku i zapadu. Zapadna “vrata” \u0161iroka su 10 kilometara, a nalaze se izme\u0111u Oriovca i Koba\u0161a, odnosno izme\u0111u […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"on","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"1080","footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1186","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-25"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1186","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1186"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1186\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1186"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1186"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1186"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
prof. \u017deljko Mileti\u0107
objavljeno u monografiji “Planinarstvo u Brodu” Teodora Trifunovi\u0107a, lipanj 1990.g.<\/em><\/p>\n<\/div>\n