\n
\n
Oba predjela pripadaju srednjoevropskom podru\u00ad\u010dju, iako se slavonske gore nalaze ve\u0107 na domaku stepske vegetacije podunavskih nizina. Fru\u0161ka gora, koja se smjestila isto\u010dnije, ima ve\u0107 razli\u010diti karakter. Ona je kao zna\u010dajna oaza srednjoevropske vegetacije okru\u017eena drugim biljnim svijetom svoga podno\u017eja. Me\u0111u po\u017ee\u00ad\u0161kim gorjem zauzimaju najzna\u010dajnije mjesto Papuk i Krndija, koji su pristupni jednako iz podravskih ravnina kao i iz po\u017ee\u0161ke doline. Ali kako se u vegetacijskom pogledu cijeli skup gorja odlikuje zajedni\u010dkim osobinama, mi \u0107emo prikazati njihov biljni pokrov kao cjelinu.<\/p>\n
\n
Prvi podaci o flori na\u0161eg kraja se\u017eu do po\u00ad\u010detka pro\u0161log stolje\u0107a, pa su mnoga zna\u010dajna strana i doma\u0107a imena vezana na floristi\u010dka istra\u017eivanja ovih dijelova Hrvatske. Predale\u00adko bi nas vodilo kad bi navodili sve istra\u017ei\u00adva\u010de, koji su prou\u010davali ove krajeve. Kanitz, Schulzer, Vukotinovi\u0107, Pavi\u0107, Hire, Bo\u0161njak i brojni drugi sabirali su marljivo gra\u0111u, da upoznaju floru ovih krajeva i na\u0161li veliki broj zanimljivih biljaka. U novije doba istra\u00ad\u017eivao je Ku\u0161an li\u0161ajeve, a Horvat mahovine, ali sva ta istra\u017eivanja ne mogu se smatrati zavr\u0161enima. Naro\u010dito treba obratiti pa\u017enju mnogolikim biljnim zajednicama \u0161uma, liva\u00adda, kultura i mo\u010dvara, koje jo\u0161 nisu ni izdaleka dovoljno istra\u017eene. Mnogo je toga ve\u0107 prou\u010deno, ali nije jo\u0161 objavljeno, jer je puno posla, a trudbenika malo.<\/p>\n
\n
Cijelo podru\u010dje po\u017ee\u0161kih gora bilo je u dav\u00adnini pokriveno \u0161umom. Samo su neka mjesta u nizinama, gdje su se zadr\u017eavale velike ko\u00adli\u010dine vode, bila bez \u0161ume. Ali ve\u0107 vrlo rano po\u010deo je \u010dovjek osvajati ove krajeve. Ve\u0107 je prethistorijski \u010dovjek s primitivnim oru\u0111em, naj\u010de\u0161\u0107e pomo\u0107u vatre, stvarao unutar \u0161ume mjesto za svoja obitavali\u0161ta. Ali glavni utje\u00adcaj proizveo je tek historijski \u010dovjek kome su stajala na raspolaganje mnogo sna\u017enija sred\u00adstva. Tako je dana\u0161nja slika slavonske kraji\u00adne rezultat djelovanja prirodnih sila i tisu\u0107u godi\u0161njeg utjecaja \u010dovjeka.<\/p>\n
\n
Najzna\u010dajnija je vegetacijska pojava u ci\u00adjelom kraju bez sumnje \u0161uma. Ona nije tek neki skup drve\u0107a, grmlja i niskog ra\u0161\u0107a, ve\u0107 visoko organizirana cjelina, \u017eivotna zajednica ili biocenoza, koja je predmet istra\u017eivanja posebne moderne botani\u010dke nauke. Takva is\u00adtra\u017eivanja pokazala su, da je kod nas razvi\u00adjen veliki broj bitno razli\u010ditih \u0161umskih zajed\u00adnica, koje se odlikuju po izgledu, sastavu, \u017ei\u00advotnim prilikama i gospodarskom zna\u010daju. Usporedimo npr. samo poplavnu \u0161umu lu\u017e\u00adnjaka \u2015 tzv. slavonsku \u0161umu J. Kozarca \u2015 sa \u0161umom bukve ili sa \u0161umom jele! Razlike su goleme! To je poznato svakom \u010dovjeku koji nije izgubio vezu sa svojom \u00bbrodnom grudom\u00ab, a napose je poznato svakom plani\u00adnaru koji \u010deka svaki slobodni \u010das da za\u0111e u veli\u010danstvenu prirodnu cjelinu iz koje ga je otkinula civilizacija i da u slobodnim danima u\u017eiva u sjenovitoj \u0161umi ili na sun\u010danoj li\u00advadi.<\/p>\n
\n
Slavonsko gorje isti\u010de se velikom mnogolikosti \u0161umske vegetacije. Ve\u0107 na prvi pogled mo\u017eemo re\u0107i, da su najni\u017ee dijelove zauzele \u0161ume hrasta, a povrh njih se razvio pojas bukve. Ipak je ta zakonitost poreme\u0107ena raz\u00adli\u010ditim faktorima, najvi\u0161e ekspozicijom. Na toplim, sun\u010danim polo\u017eajima se\u017ee hrast vrlo visoko i dopire npr. do vrha Krndije, a na hladnim, sjenovitim polo\u017eajima spu\u0161ta se bukva duboko u nizine. Jaruge je zauzela naj\u010de\u0161\u0107e bukva, grebene hrast, ali ipak po\u00adstoji o\u010dita zakonitost u visinskoj ra\u0161\u010dlanjenosti: hrast je drvo ni\u017eih pojasa, bukva drvo vi\u0161ih polo\u017eaja.<\/p>\n
\n
Bilo bi krivo kad bismo sve hrastove \u0161ume smatrali jednakima. One se bitno razlikuju po sastavu i \u017eivotnim prilikama, a imaju i razli\u010dito zna\u010denje za \u010dovjeka.<\/p>\n
\n
Na daleko je poznata slavonska \u0161uma hra\u00adsta lu\u017enjaka. Ona se razvija na poplavnim terenima, te je u davnini zauzimala cijelo poplavno podru\u010dje Save i njezinih pritoka, ali su pod utjecajem odvodnjavanja njezino prostranstvo sve vi\u0161e zauzimale poljoprivred\u00adne kulture. Ipak slavonska \u0161uma zaprema jo\u0161 danas velike, iako \u010desto raskidane prostore. U \u0161umi dominira hrast lu\u017enjak, a uz njega se nalazi brijest i poljski jasen. Ta su tri drveta od golemog zna\u010denja za na\u0161e \u0161umarstvo. Grmlja je u slavonskoj \u0161umi malo, a u niskom ra\u0161\u0107u nalaze se biljke prilago\u0111ene na veliku vlagu i \u2015 veliku pa\u0161u. \u0160uma daje hrastovo drvo najboljih kvaliteta, a po veli\u010dini nema joj ravne me\u0111u hrastovim \u0161umama cijele Evrope.<\/p>\n
\n
Osim \u0161ume lu\u017enjaka zauzima na vla\u017enim stani\u0161tima manje povr\u0161ine \u0161uma crne johe. Ona je razvijena naro\u010dito uz potoke i u vla\u017e\u00adnim jarugama, pa se di\u017ee \u010desto vrlo visoko u gore, gdjegod ima dosta vlage. U poplavnom podru\u010dju lu\u017enjaka i johe razvile su se mo\u00ad\u010dvarne livade \u0161a\u0161eva i busike, nazvane d\u017eombe. One daju vrlo slabo sijeno. Ali ako je teren tek neznatno vi\u0161i, pa je sprije\u010deno trajno za\u00addr\u017eavanje (stagniranje) vode, razvijaju se u tom podru\u010dju prekrasne dolinske livade krestaca, koje je kod nas prvi put opisao S. Horvati\u0107. To su prekrasne, \u0161arolike livade, koje su zauzele velike povr\u0161ine u cijeloj kotlini i na sjevernim rubovima gorja. Ako je tlo provla\u017eno, se\u017eu takve livade vrlo visoko, pa i je\u00addan dio livada oko Jankovca pripada ovome tipu.<\/p>\n
\n
Na suhim, nepoplavljenim stani\u0161tima u ni\u00adzini, a naro\u010dito na obroncima bre\u017euljaka, koji okru\u017euju slavonske gore, razvila se naro\u010dita \u0161umska zajednica, koju sam u mojim raspra\u00advama o \u0161umama nazvao hrvatskom \u0161umom kitnjaka i obi\u010dnoga graba. U ni\u017eim dijelovi\u00adma nalazi se uz obi\u010dni grab, koji je za razli\u00adkovanje \u0161uma najva\u017eniji, jo\u0161 lu\u017enjak, a u vi\u00ad\u0161im dolazi kitnjak. Uz hrast i grab ra\u0161iren je gorski brijest, klen, javor i lipa, od grmlja naro\u010dito obilno lijeska, kozja krv, udikovina i kulturom uneseni bagrem. Naro\u010dito je raz\u00advijen prizemni sloj sastavljen od velikog bro\u00adja prekrasnih vrsta: \u0161umarica, pasji zub, kopitnjak, biskupska kapica, bro\u010devi, mi\u0161jakinja i vrlo zna\u010dajna o\u0161tra veprina, koja gradi \u010desto cijele hrpe u \u0161umi. Podru\u010dje \u0161ume kit\u00adnjaka i obi\u010dnoga graba isti\u010de se najpovoljni\u00adjim \u017eivotnim prilikama, ono le\u017ei izvan dosega poplava, magla i komaraca. Zato se \u010dovjek najprije naselio u tu sredinu i podignuo kra\u00adsna naselja: Orahovica i Na\u0161ice, Kutjevo, Ve\u00adlika i Po\u017eega i brojna druga ve\u0107a i manja mjesta smjestila su se u podru\u010dje \u0161ume kit\u00adnjaka i obi\u010dnoga graba, a glavne poljopriv\u00adredne kulture, vo\u0107njaci i vinogradi le\u017ee tako\u00ad\u0111er u toj \u017eivotnoj sredini. To je tako\u0111er po\u00addru\u010dje najvrednijih livada pahovke, koje se odlikuju naro\u010ditim sijenom i otavom. U toj \u017eivotnoj sredini osje\u0107a se \u010dovjek najbolje, pa ti krajevi imaju veliko zna\u010denje i za njegov odmor i oporavak.<\/p>\n
\n
Osim \u0161arolike zajednice kitnjaka i graba, ra\u0161irene su u tim krajevima bitno razli\u010dite \u0161ume kitnjaka i kestena. One rastu na lo\u0161im kiselim tlima, naj\u010de\u0161\u0107e na silikatnom kame\u00adnju a glavna im je zna\u010dajka da u njima nema graba ni obilnog grmlja, a prizemni sloj sa\u00adstavljen je od sasvim drugih vrsta. U zapad\u00adnim dijelovima Hrvatske vrlo je ra\u0161iren u tim \u0161umama kesten, a u slavonskom dijelu je znatno rje\u0111i. Ipak je sastav \u0161ume gotovo isti.<\/p>\n
\n
Tu prete\u017eu razne bekice, \u017eutilovke, tu i tamo borovnica, runjike i brojne mahovine, a kad se takva \u0161uma posije\u010de, osvajaju njezino sta\u00adni\u0161te bujadnice i vri\u0161tine. Bujad \u2015 visoka pa\u00adprat \u2015 izraste do visine \u010dovjeka i isti\u010de se ve\u0107 iz daljine. Tla, koja je zapremila ova ke\u00adstenova \u0161uma, mnogo su slabija i iziskuju kod obrade vi\u0161e truda, nego tla grabovih \u0161uma.<\/p>\n
\n
Povrh pojasa hrastovih \u0161uma zauzela je go\u00adleme prostore bukva, kao najzna\u010dajnije drvo slavonskog gorja. Uz bukvu nalazi se na Pa\u00adpuku i jela \u2015 to je oaza jele, koja je naj\u00addalje pomaknuta prema Podunavlju od sre\u00addi\u0161ta njezina ra\u0161irenja u gorama Hrvatske i Bosne.<\/p>\n
\n
\u017divotne prilike u podru\u010dju bukve razlikuju se ve\u0107 znatno od pojasa hrasta. Temperatura je ni\u017ea, vegetacijski period znatno kra\u0107i \u2015 \u0161uma lista dva mjeseca kasnije nego u nizini \u2015 vlaga je ve\u0107a zbog ve\u0107ih oborina i zbog manje temperature. Bukva sastavlja u sla\u00advonskom gorju nekoliko vrlo razli\u010ditih zajed\u00adnica. Najbogatija je \u0161uma bukve na vapnena\u010dkoj podlozi \u2015 tu sam \u0161umu nazvao hrvatska \u0161uma bukve, jer sadr\u017ei brojne vrste, koje ne dolaze ni u Srednjoj i Sjevernoj Evropi, niti u bukovim \u0161umama Jugoisto\u010dne Evrope (u Srbiji, Bugarskoj, Make\u00addoniji). Ta se \u0161uma razvija uglavnom na vapnena\u010dkoj podlozi, ali se nalazi i na silikatima, ako tro\u0161ina sadr\u017ei dovoljno hranjivih tvari. Uz bukvu i jelu, koja se nalazi samo mjesti\u00admi\u010dno, raste gorski javor i brijest, a u sloju grmlja se na\u0111e tu i tamo bo\u017eikovina. Prizem\u00adni sloj je neobi\u010dno obilan vrstama: lazarkinja, \u0161umarica, Petrov krst, re\u017euha, Salamunov pe\u010dat, zdrav\u010dica i brojne druge vrste prekri\u00advaju tlo.<\/p>\n
\n
Bitno razli\u010dna je \u0161uma bukve na kiseloj podlozi. U njoj dominira bekica, borovnica, rebra\u010da i brojne mahovine, \u010desto se izmijenjuje slika: na malenim grebenima razvila se acidofilna \u0161uma, a u uvalicama neutrofilna. \u0160uma bukve je prekrasna, na\u0161 ugledni profesor \u0161umar A. Petra\u010di\u0107 ka\u017ee, da su \u0161ume buk\u00adve najljep\u0161e \u0161ume. Mislim, da bi se s njim slo\u017eili mnogi planinari, naro\u010dito kad se odma\u00adraju u hladovini bukve za ljetne \u017eege. Od ostalih \u0161umskih zajednica moramo spome\u00adnuti \u0161umu gorskog javora i jasena, koja u jarugama oko Jankovca zauzima manje plohe.<\/p>\n
\n
Od livada vi\u0161ih pojasa naro\u010dito su zna\u010dajne gorske livade na Starom Zve\u010devu, koje su se razvile na vapnena\u010dkoj podlozi i odlikuju se brojnim vrstama, \u0161to ih ina\u010de u slavonskom gorju rijetko susre\u0107emo. Isto su tako rijetke i cretne zajednice, koje se nalaze na podvirnim mjestima i isti\u010du se naro\u010dito bijelim plodovi\u00adma suhoperke.<\/p>\n
\n
Od posebnog je interesa vegetacija na sla\u00adpu Jankovca. Potok, koji pada slapom, sadr\u017ei u vodi dosta vapna (hidrokarbonata), pa se to vapno pomo\u0107u \u017eivih bi\u0107a (mahovina i alga) talo\u017ei u organima bilja i gradi naro\u010diti \u0161upljikavi tip kamena \u2015 sedru. Tu pojavu opisao je kod nas iscrpljivo I. Pevalek na Plitvi\u010dkim jezerima i u slapovima na\u0161ih kr\u0161kih rijeka, a ja sam je prou\u010davao na Jankovcu, gdje gradi dodu\u0161e malenu, ali ipak vrlo zna\u010dajnu bari\u00adjeru. Ako spomenemo jo\u0161 vegetaciju vapnena\u010dkih i silikatnih stijena i vegetaciju visokih zeleni, to bismo uglavnom naveli najzna\u010daj\u00adnije vegetacijske pojave u slavonskom gorju.
\u00ad<\/p>\n
\n
Psunj, Papuk i Krndija \u2015 glavne gore sla\u00advonske Hrvatske \u2015 imaju u svakom pogledu uvjete za sna\u017eni razvitak planinarstva. Njiho\u00adva interesantna geolo\u0161ka gra\u0111a, mnogoliki biljni svijet, vanredne klimatske prilike, a naro\u010dito prirodne ljepote, s Jankovcem, Ru\u017ei\u00adcom i brojnim drugim prirodnim i historij\u00adskim spomenicima, pru\u017eaju nam \u0161iroko polje planinarskog djelovanja, pa nije \u010dudo, da je planinarstvo tako rano uhvatilo \u010dvrsti korjen u \u00bbravnoj Slavoniji\u00ab. Njegovi pokreta\u010di pra\u00advo su shvatili zna\u010daj planina ovog dijela Hr\u00advatske, gdje je jo\u0161 danas sa\u010duvana veli\u010dan\u00adstvena priroda, kao neko\u0107, dok je \u010dovjek \u017eivio daleko od civilizacije. Suvremeni \u010dovjek, koji \u017eivi u posve drugim okolnostima osje\u0107a ipak, da se i on mora u slobodnim \u010dasovima, barem na \u010das vratiti, velikoj prirodnoj sredini iz koje je proiza\u0161ao, da u njoj na\u0111e nove poti\u00adcaje i nove snage za svoj \u017eivot. U tome je glavna svrha planinarstva.<\/p>\n
…. [\/et_pb_text][\/et_pb_column][\/et_pb_row][\/et_pb_section]<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Poznata ljepota gorja slavonske Hrvatske, \u0161to se nanizalo oko plodne po\u017ee\u0161ke kotline, ima razlog s jedne strane u geomorfolo\u0161koj gra\u0111i gora, a s druge strane u neobi\u010dno mnogolikom biljnom pokrovu. Iako je taj kraj i u svome sredi\u0161tu i na vanjskim rubovima vrlo naseljen i mnogo utjecan kulturom, ipak nije izgubio svoje prirodne zna\u010dajke, jer […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_et_pb_use_builder":"on","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"1080","footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-1183","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-25"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1183","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1183"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1183\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1183"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1183"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slavonski-planinari.hr\/arhiva\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1183"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
Prof. dr. Ivo Horvat
objavljeno u monografiji ” Planinarsko dru\u0161tvo “Jankovac” 1925 \u2013 1975.”<\/em><\/p>\n<\/div>\n