U hladno nedjeljno jutro pet belišćanskih planina se odlučilo uputiti na uvijek omiljenu destinaciju Papuk.
U bilo koje doba godine ovaj prirodni biser nudi posjetiteljima čarobnu ljepotu.
S dna nekadašnjeg Panonskog mora izdigla se ljepota prekrivena raznim raslinjem i stoljetnim bukvama, koje na nekim mjestima kao da dodiruju nebo. Poznato je, da jeovdje geološko najrazličitije područje u Hrvatskoj i kao takvo je proglašeno geološki park prirode-prvi i jedini u Hrvatskoj.
Putem dogovaramo koji ćemo dio posjetiti. Dogovor je pao Velika-Tauberove stijene-Lapjak, pa do Nevolješa. Malo poslije 10 sati Poučnom stazom krećemo prema cilju. Iako sunce obasjava šumu-hladno je, a vjetar još više pojačava hladnoću.
Na početku poznati strmi uspon i već je ubrzo postignuta radna temperatura, pa odbacujemo dio odjeće. Šuma djeluje pomalo uspavano-sivo. Tu i tamo čuje se cvrkut ptica i može se ugledati poneki zeleni bor koji je zalutao među bukve i drugo drveće.Stižemo do Veličke gradine, pa nakon toga šumskim putem stižemo do kamenih gromada Tauberovih stijena.Tu nas je sustigao mali veseli psić, koji je odlutao za nekim iz Velike.
Neko vrijeme smo uživali u njegovom društvu, a onda je nestao tražeći put kući. S Tauberovih stijena smo uživali u prelijepom pogledu, koji je samo narušila ogromna brazgotina-kamenolom (dijelo čovjeka). Pratili smo osvježene markacije i ubrzo stigli do Lapjaka-šumskog vrha na južnom dijelu Papuka 667 mn. Na vrhu je zaravan, pa nema šireg pogleda, ali zato uživamo u ljepoti šume. Na ovoj visini nailazimo na zelene grmove bižikovine i malu skupinu nježnih breza. Iz zamrznute zemlje se mjestimično probija divlji luk (srijemuš) i poneki šafran plijeni ljepotom okružen shim lišćem. Malo više nailazimo na ostatke snijega. Uz kratke stanke nastavljamo put prema Nevoljašu. Nailaskom na područje tek procvalih visibaba, znali smo da je u blizini, jer tu ih uvijek nalazimo. Stižemo do vrha i vidikovca 740 mn. Uživamo u pogledu i snimamo prizore. U blizini je planinska kuća Jezerce, gdje se odlučujemo okrijepiti. Tamo smo uz vatru zatekli tri mladića.
Bivalo je sve hladnije i ni vatra nije pomogla. Ubrali smo malo polusmrznutih listića srijemuša i začinili si sendviće-popili ostatak toplog čaja i ubrzali povratak. Povratak je jednim dijelom bio istom stazom, a onda smo se Šulerovim putem spustili na Veličke livade. Tamo nas je pozdravio glasni šum potoka u kojem se moglo vidjeti ledom okovanih grana. Više od 5 sati uz kratke stanke hodli smo kroz poručje ove ljepote i uživali.
U toplom alutomobilu pri povratku smo sređivali dojmove i planirali slijedći susret s ovom jedinstvenom planinskom ljepoticom.
24. veljače 2019.g.
Tajnica Nada Donković, HPD “Belišće”
