Šire područje Jankovca
Zapadno-slavonskom gorju pripadaju gorske skupine Psunj, Papuk, Krndija i Ravna gora koje su izgrađene uglavnom od pretpaleozojskog i paleozojskog kamenja, dok je kamenje mlađih geoloških formacija mezozojika i tercijara sporednog razvoja. Mezozojsko kamenje formacije trijasa i krede nastupa fragmentarno u Krndiji i Papuku, dok u zapadnom dijelu Psunja dolazi do jačeg razvoja trijaskog kamenja oko Sirača i Pakre.
Pretpaleozojsko i paleozojsko kamenje izgrađuje jezgru svih triju gorskih sklopova kao i Ravne gore, pa na toj jezgri leže mezozojski fragmenti kao između Daruvara, Sirača i Pakre, gdje dolazi jači razvoj gornjo-trijaskog kamenja, dok u Papuku dolazi suvisla gornjo-kredna ploča vapnenaca između Jankovca, Papuka, Ivačke glavice i Previje, a na Crnom vrhu, Dujanovoj kosi ,i. Pijetlovoj nogi dolaze crveni gornjo-kredni pješčenjaci i smeđi do sivi polukristalinični gornjo-kredni vapnenci. U Krndiji oko Gazija, Duzluka, a napose oko Manastira nalazimo nešto jače razvijene srednjo i gornjo-trijaske naslage, dok oko Visa uz Pištanac potok nastupaju fragmentarno gornjo-kredne i gornjo-trijaske naslage, na sjevernim obroncima Duge kose.
Najstarije ili pretpaleozojske naslage u sva četiri gorska sklapa sastavljene su od granita, gnajsa i kristalinskih škriljevaca, dok se paleozojske naslage sastoje od kremenih škriljavaca (filita) razne boje, škriljave teksture, pa od kremenih pješčenjaka bijele, zelenkaste i crvenkaste boje kako ih nalazimo dobro razvijene u dolini Radlovca potoka i Velike rijeke i na Drugoj kosi. Paleozojiku pripada i malo raširenih bijelih i sivih kristaliničnih vapnenaca Bedenića i Velike Brazde u Krndiji a uz cestu Bektež—Našice. Mezozojske naslage Psunja, Papuka i Krndije pripadaju formaciji trijasa i gornje krede, a sastavljene su od trijadičkih dolomita i vapnenaca, pa od malog nalazišta vengenskih škriljavaca izvorišta Iskrice kraj Manastira Duzluk i škriljavaca u području Sirača.
Gornjo-kredne naslage sastavljene su od svijetlih polukristaliničnih vapnenaca vapnenačke ploče Papuk, Ivačka glavica, Jankovac, Previja i Visa u dolini Pištanca potoka. Uz vapnence gornje krede dolazi na sjevernom podnožju vrha Papuka (953 m) uz put što vodi od Ivačke glavice na Kneževu vodu mali razvoj krednih vapnenih lapora, a u području Pijetlove noge, Dujanove kose i Crnog vrha dolaze crveno-smeđi pješčenjaci gornje krede.
Na rubove kristalinskih masa Psunja i ostalih gorskih skupina zapadno slavonskih gora naslanjaju se uži ili širi pojasevi tercijarnih naslaga iz formacija oligocena, miocena i pliocena. Značajno je da su naslage pliocena taložene na ulazima u pojedine veće doline kao npr. u dolinu Rupnice i Jovanovice potoka kod Voćina, Kutjevačke rijeke itd, u dolinu Tajnovca potoka kod Našica, a da ih u unutrašnjosti dolina ne nalazimo, što znači, da su današnje doline nastale tek u postpliocensko doba. Oligocenske i miocenske naslage češće nastupaju i u unutrašnjosti područja kao npr. oligocenske naslage uz podnožje Lončarskog visa kod Gradišta, kod Kutjeva, kod Mitrovca i Venja zapadno Kutjeva, oko gornjeg toka Jovanovice potoka, oko Zvečeva i Zaila itd.
Miocenske naslage obrubljuju rubove spomenutih gora, pa se nalaze znatno uzdignute iznad pliocenskih naslaga, te su prema tome miocenske i oligocenske naslage bile pod vržene tektonskim poremećajima u vremenu prije taloženja pliocenskih naslaga. To je i razlogom, da su miocenske naslage na južnom i sjevernom rubu Psunja, Papuka i Krndije često na pojedinim odsječcima uz jele, kao npr. na crti Gradište – Velika uz južni rub Papuka i Krndije ili uz sjeverni rub istih gora od Seone do Pištanca potoka, dok su na drugim mjestima znatno izdignute iz svoga prvobitnog položaja kao na istočnom i jugoistočnom dijelu Krndije, oko Slatinskog Drenovca, oko Starog Zvečeva, Kamenskoga, Striježevice, Berkovca i Rogolja itd.
Tercijarne naslage sastavljene su od raznobojnih pijesaka, pješčenjaka, lapora i laporovitih vapnenaca i vapnenaca. U naslagama oligocena oko Gradišta, Kutjeva, Mitrovca, Venja, oko izvorišta Jovanovice potoka i na nekim drugim mjestima, dolaze veće ili manje količine mrkog ugljena.
Vrlo se često događa, da su sve dosad spomenute naslage na većim ili manjim prostorima prekrivene debljim ili tanjim pokrovom kvartarnih naslaga, u obliku obronačnih ilovina, pijesaka, ilovina i glina, riječnog i potočnog nanosa, pa te naslage znadu biti debele i po nekoliko desetaka metara kao npr. u Požeškoj kotlini, oko Feričanaca i Orahovice u Krndiji, oko Podravske Slatine, Hum Varoši, Pivnice itd. Gotovo svuda gdje nastupaju kvartarne naslage one su zasađene kulturama vinograda i ostalih poljoprivrednih dobara.
Još je preostala jedna vrsta kamenja iz grupe kristalinskog kamenja tj. eruptivno ili vulkansko kamenje koje dolazi na području Psunja, Papuka i Krndije. Premda ovo kamenje ne nastupa u takvom rasprostranjenu kao ostalo kristalinsko kamenje, ipak je ono važno za rješavanje tektonskih problema i historijskog razvoja u geologiji spomenutih planina.
Tako na brdu Lončarski vis kod Gradišta u Krndiji dolazi kremeni bazalt. On dolazi oko glavnog vrha Krndije visa u većem prostranstvu, a nalazimo ga i oko vrha na kojem stoji ruševina Bedem grada. Mnogo češće i u većim prostranstvima dolazi dijabazno kamenje kao npr. u dolini Radlovca potoka i Velike rijeke kraj Orahovice, oko Gornje Lisičine i Visa nedaleko Vočina, sjeverno i istočno od Velike i jugoistočno od Mihokovićeva. U dolini Jovanovice i Rupnice potoka i oko Starog grada u Voćinu dolazi augitni andezit, pa se andeziti Rupnice odlikuju prizmatskim odlučivanjem u peterokutnim prizmama, dok se bazalti Visa u Krndiji kuglasto odlučuju kako to nalazimo na staroj cesti Gradište—’Našice. Oba ova nalazišta, tj. odlučivanje andezita u Rupnici i bazalta na spomenutoj cesti, spadaju u vrlo značajne prirodne rijetkosti naših krajeva.
Pošto su dijabazi, andeziti i bazalti vrlo tvrdo kamenje, to se upotrebljavaju za cestogradnje kao kamen tučenac, pa u Radlovcu kraj Orahovice postoji velika i moderna drobionica kamena koja proizvodi tučenac u raznim granulacijama (veličini zrna).
Kao građevni kamen upotrebljava se vapnenac trijasa oko Sirača, litavski vapnenac miocena, pa se ovaj potonji uz tamne trijaske vapnence Tisovca potoka kraj Duzluka upotrebljava za palenje vapna kao npr. kod Duzluka nedaleko Orahovice, u Siraču, kao i na mnogim drugim mjestima gdje nastupa trijasko, kredno i miocensko kamenje.
Ruda ima za iskorišćivanje vrlo malo. Ugljena ima nešto u oligocenskim naslagama kod Gradišta, Mitrovca, u dolini Jovanovice oko Cernika, pa na južnom rubu Dilj-gore. Grafiti dolaze u paleozojskim škriljavcima oko Hambarišta i Kaptola. Dobrih lončarskih glina ima u diluviju oko Mulića brda u Orahovici, a dobrih pijesaka za građevne svrhe ima na više mjesta, kao oko Orahovice, Duboke, na putu prema Pivnici, oko Zoljana kraj Našica itd. Močvarni plin dolazi u većim količinama kod Bujavice i Uljanika na ovom području, na kojem dolaze i termalna vrela Daruvar, Lipik, Velika i neznatno termalno vrelo kraj Duzluka nedaleko Orahovice.
Morfološka slika Psunja, Papuka i Krndije u cijelosti odgovara geološkom sastavu tih planina. Gorske površine ispresijecane su dubokim dolinskim brazdama, koje su bile predisponirane tektonskim pokretima uz naknadni erozijoni i korozioni. rad tekućih i oborinskih voda. Novo oblikovani gorski hrptovi izmijenili su donekle glavni smjer orografske osi, a strane gorskih hrptova bile su postepeno proviđene dubljim ili plićim dolovima i uvalama. Tektonikom uvjetovane riječne i potočne doline bile su jakom riječnom erozijom duboko erodirane u starom razlomijenom i boranom kristalinskom masivu. Površinska rastrošba stvorila je naslage obronačnih ilovina. Oborinske i potočne vode snašale su ih prema velikim ravnima i nizinama stvorivši u njima debele naslage kvartarnih nanosa, na kojima se uz sudjelovanje čovjeka stvorilo kulturno tlo.
U vezi s geološkim sastavom i morfologijom područja hidrografska je mreža vrlo dobro razvijena u obliku brojnih većih ili manjih potoka od kojih se jedni slijevaju u Dravu, a drugi u Savu, tj. jedni teku smjerom prema sjeveroistoku, a drugi prema jugozapadu. Glavni odvodni tokovi prema sjeveroistoku su Karašica i Vuka, a prema jugozapadu Ilova, Pakra, Orljava i Londža.
Uže područje Jankovca
Planinski kraj Jankovac nalazi se na sjevernom podnožju planine Papuka, a od najvišeg vrha zvanog Papuk (953 m) udaljen je oko 7 km prema istoku. Što je zapravo Jankovac?
Geomorfološki Jankovac je oko 500 m duga i 150 — 200 m široka dolina u kristaliničnim stijenama, pa su stoga dolinske strane izgrađene od kristalinskog kamenja, a samo je južna, tj. čeona strana doline sa svojim zaleđem izgrađena od vapnenačkog kamenja. Smjer doline je jug – sjever, pa je aps. visine oko 420 — 450 m i silazi od juga prema sjeveru u tri stepenice. Prve dvije stepenice podudaraju se s površinom dvaju jezera, a treća oko 20 m visoka stepenica dijeli dolinu Jankovca od doline Drenovca potoka.
Sjeverna polovica doline izgrađena je od tamnog gnajsnog kamenja, koje izgrađuje i dolinu Drenovca potoka kao i gorske hrptove koji idu pravcem prema sjeveroistoku sve do pred Drenovac. Jugozapadno i jugoistočno od Drenovca cijelo je područje sastavljeno od razlomljenih gnajsa, Čije rudne sastojine variraju od krupno zrnatih do mikroskopski sitnih zrna rudnih sastojina gnajsa. Oko Kneževe vode zamijenjeni su gnajsi krupno zrnatim sivim granitima. Graniti krupnog zrna gotovo bijele boje dolaze u dolini Kovačice potoka iza lugarnice. U gnajsima od Čačić — brda prema Planini nalazimo u njima nekoliko debljih pegmatitnih žila.
Južna polovina dolinskih strana Jankovca izgrađena je od filitnih škriljavaca pretežno zelenkasto-maslinaste boje, a na grebenu Velikog i Malog Razboja hrđasto-crvene boje, koji u uskom pojasu polaze od doline u smjeru jugozapadnom prema istočnom podnožju Ivačke glavice gdje prestaju. U smjeru sjeveroistočnom od doline nastavljaju se također u uskom pojasu i prelaze na greben Velikog i Malog Razboja, gdje nastupaju u obliku nesuvislog pojasa u duljim ili kraćim prostorima po samom grebenu spomenutih gorskih kosa. Filitni su škriljavci paleozojske starosti (silurski), jako su stlačeni i borani, pa se površinski iverasto raspadaju, da se konačno raspadnu u obronačne ilovine. Krupno zrnati gnajsi i graniti raspadaju se u kremeni pijesak. dok ostali gnajsi i graniti stvaraju rastrošbom pjeskovite obronačne iloviine.
Pjeskoviti značaj materijala nastalog rastrošbom gnajsa, granita i ostalog kristalinskog kamenja ovisan je o množini tinjca koji sudjeluje u rudnom sastavu odnosnog kristalina.
Osebujnost područja Jankovca je, da unutar širokog pojasa kristalina nastupa ograničeni razvoj vapnenačkog kamenja iz formacije gornje krede. Vapnenci su svijetlo smeđe boje, polukristaliničnog zrnatog sastava, i lapora svijetlo smeđe boje tanko uslojenih, dok se kod vapnenaca slojevitost teže raspoznaje pošto su vapnenci u povodu jakih tektonskih pokreta bili razlomljeni i borani. Vapnenačka gornjo-kredna ploča Papuk, Previja, Ivačka glavica, Dubrave, Jankovac završava se u dolini između Velikog Razboja i gorskog grebena Rušt — Babina glava. Vapnenci gornje krede silaze sve do doline Jankovca potoka stvarajući tako čeonu ili južnu stranu doline.
Usporedimo li razvoj morfoloških oblika na površini kristalinskog kamenja s morfološkim oblicima vapnenačke ploče to vidimo veliku razliku između oblika vapnenačke ploče i oblika površine kristalina. Ovi potonji oblici su jednostavnog razvoja, površinski blagi i zaobljeni a samo padine kosa izbrazdane su dubljim ili plićim erozijonim dolovima. Nasuprot, površina spomenute vapnenačke ploče pokazuje razvoj morfoloških oblika posve istovjetan morfološkim oblicima razvijenim na površinama vapnenačkog kamenja dinarskog krša. Razvijeni su svi nadzemni kao i podzemni oblici krša kao i u dinarskom kršu, s razlikom, što su krški oblici krške ploče Papuk – Ivačka glavica – Previja – Jankovac, manje oštrine, manjeg razvoja i brojčano manji, pošto i sama vapnenačko krška ploča nije velikog prostora i debljine vapnenačkih naslaga. Od površinskih krških oblika nalazimo škrape, ponikve ili vrtače, manje spilje, ponore, vrelo, mali ponorac potok i kratke dolove. U vezi s razvojem ovih krških oblika stoji nadzemna i podzemna cirkulacija izvornih i oborinskih voda. Premda se sve površinske vode gube raznim pukotinama kroz razlomljene vapnence ipak postoji na vapnenačkoj ploči stalno vrelo malih količina vode, koja teče na kratkom razmaku po površini i tada se slijeva u ponikvu i iz ove u ponor, kojim se gubi u podzemlje. Nakon stanovitog podzemnog toka ova voda izbija ponovno na površinu kao vrelo Jankovac i teče kao potok Jankovac do sjevernog kraja doline, gdje se ruši preko 15 m visoke pregrade u dolinu, kojom teče u smjeru sjeveroistočnom kao Drenovac potok.
U geološkoj prošlosti izbijala je voda jankovačkih vrela oko 6 m iznad današnjih vrela, što nam svjedoče stare zaostale vapnene sedre koje se nalaze iznad današnjih vrela. Ove sedre taložile su podzemne vode koje su padale preko vapnenačke barijere prema nekadanjoj dolini Jankovca. U to je doba i dolinsko dno bilo za kojih 6 m više od današnjega dna doline, pa se voda skupljala u dolini i prelijevala na sjeveru doline preko gnajsne barijere taložeći uzduž preljeva na gnajsu vapnenačku sedru koju nalazimo ta- loženu na obim stranama slapa, a i današnji slap pada preko stare sedrene taložine koja leži na gnajsu. Kako je u geološkoj prošlosti (u diluviju) došlo do tektonskih pokreta koji su uvjetovali sniženje baze vrela i doline, došlo je i do sniženja baze preljeva Jankovca u Drenovac potok, a koje se stanje očituje u današnjem položaju jankovačkog slapa. Time što se dolinska baza snizila, sakupljene vode u dolini ispraznile su dolinu. U njenom su dnu zaostala dva eliptična jezera u stepeničastom razvoju. Oba jezera pretvorena su kasnije u ribnjake, pa kao takvi postoje i danas.
Osim ovih voda krškog tipa u području Jankovca nalazimo u kristalinskom kamenju znatan broj erodiranih dolova i dolina razne veličine kroz koje se slijevaju oborinske vode. Takvi su potoci Kovačica, koja se sastaje s vodom Jankovca potoka i od sastavaka teče dalje kao Drenovac potok, zatim dolazi Kamenjača potok između Malog i Velikog Razboja, pa Strmi jarak, Šumeniča potok, Lipovac potok i drugi.
Spomenuli bismo da podno strmo odlomIjene vapnenačke stijene na vrelištu Jankovca potoka nalazimo četiri krška vrela, koja izbijaju iz sedre. Zapravo pravi izvori tih vrela nalaze se uz vapnenačko podnožje gdje izbijaju kao pukotinska krška vrela. Voda se na tom mjestu prelijeva pukotinama u sedri, odakle se slijeva u dolinu.
Nedaleko vrela nalazi se u strmo odlomljenoj vapnenačkoj stijeni spiljski hodnik, koji je svojedobno služio glasovitom razbojniku Maksimu Bojaniću kao sklonište. Ispod spiljskog hodnika bila je u vapnencu polu- spilja, koja je nakon smrti vlasnika Jankovca grofa Josipa Jankovića proširena i izgrađena u grobnicu gdje je našao vječno počivalište nemirna i osebujni vlasnik Jankovca.
Iznešene geološke osebujnosti područja Jankovca uz prekrasne visoke šume daju Jankovcu obilježje područja prirodnih rijetkosti.
…..
Prof. dr Josip Poljak
objavljeno u monografiji “Planinarsko društvo “Jankovac” Osijek 1925-1975.”