Planinarska škola: Čovjek u visinama

U slučaju ekspedicija u visoke planine učestalost oboljenja je 25 %, a smrtnost  3 % ( 300 x više nego kod trekera). Na visinama iznad osam tisuća metara smrtnost iznosi 25 % ( dakle svaki četvrti alpinist ne preživi uspon). Kako bi se smanjila učestalost obolijevanja u visokim planinama te smanjila smrtnost potrebno je dobro poznavati specifičnosti fiziologije na velikim visinama, preventivne mjere, način aklimatizacije, prepoznavanje simptoma oboljenja i mjere liječenja.

Fizikalne osobine visina

Porastom visine ljudsko tijelo dolazi do svojih granica. Glavni razlog za to je pad parcijalnog tlaka kisika u atmosferi, jaka hladnoća, suhi zrak i značajno povećana izloženost tijela UV ( ultra violetno) zračenju. Porastom visine dolazi do pada atmosferskog tlaka pa tako i pada tlaka kisika. Na visini od 5500 m parcijalni tlak kisika je upola manji nego na razini mora, na 8500 m iznosi jedva trećinu. To znači da je na tim visinama alpinistima na raspolaganju svega polovina, odnosno trećina kisika. Parcijalni tlak kisika pada i kako se približavamo polovima jer je tu zbog zakrivljenosti Zemlje  atmosferski omotač tanji. Praktično značenje ovog podatka je: da se Everest kojim slučajem nalazi na mjestu McKinley-a uspon na njega zbog niskog parcijalnog tlaka kisika  bez upotrebe kisika iz boce ne bi bio moguć. Parcijalni tlak kisika je ovisan o još nekoliko faktora: vremenskim prilikama i dobu godine. Što je vrijeme ljepše to je i atmosferski tlak viši te je i parcijalni tlak kisika viši. Tlak je manji zimi nego ljeti. Dakle parcijalni tlak kisika je presudna vrijednost koja određuje opskrbu tijela kisikom. Njegov iznos određuje koliko će kisika iz atmosfere ući u organizam.

Porastom visine  temperatura pada u prosjeku 6,5°C na 1000 metara što dodatno povećava rizik od pothlađivanja i pomanjkanja kisika.

UV zračenje se pojačava u prosjeku za 4% na svakih 300 metara visine što povećava opasnost od opeklina, nastanka raka kože i snježnog sljepila. Refleksija sunca od snježne i ledene površine u danima kada nema vjetra značajno povećava toplinu i može biti nezavisan uzrok iscrpljenosti izazvane toplinom što je teško uočiti u ovako hladnom okruženju. Na Everestu i McKinley-u je temperatura u šatoru znala biti i 40°-42°C.

Dehidracija je također veliki problem na velikim visinama ( hladna snježna pustinja). Voda se može dobiti jedino topljenjem snijega i leda. Gubitak vode iz tijela je višestruko pojačan disanjem  i znojenjem.

Fiziologija

U praksi vrijedi slijedeće pravilo: što je veći parcijalni tlak kisika to je opskrba tijela kisikom bolja.

Koliko tijelo iz atmosfere uzme kisika toliko se kisika veže za hemoglobin u crvenim krvnim tjelešcima i toliko se kisika krvotokom prenese do stanica. U svakoj stanici organizma kisik sudjeluje u produkciji energije koja je neophodna za funkciju svake stanice, tj. cijelog organizma.

Ako je količina kisika u atmosferi  mala dolazi do slabljenja i potpunog sloma funkcije stanica što  za posljedicu može imati umiranje stanica, zatajenje organa i konačno smrt cijelog organizam.

Srednje visine 1 500 – 2 500m

Snižena količina kisika na tim visinama ne utiče značajno na tjelesne funkcije planinara i alpinista. Samo je kod kompleksnih funkcija mozga  moguć blaži poremećaj kada se naglo dođe na tu visinu. Drugačija je situacija kod osoba sa kroničnim bolestima. U tim slučajevima može nagla promjena visine ( uspon žičarom, automobilom) dovesti do poremećaja tjelesnih funkcija. Zbog toga se prije odlaska na takve izlete korisno posavjetovati sa liječnikom koji ima iskustva sa planinskom medicinom.

Velike visine  2 500 – 5 300 m

Na visinama iznad 2 500 m moramo napraviti aklimatizaciju kako bi izbjegli tjelesna oštećenja i visinsku bolest. Ovo je granično područje. Važno je zbog toga što se na tim visinama parcijalni tlak kisika značajno smanjuje (  gotovo pola vrijednosti od razine mora), što predstavlja opasnost za organizam. Na tim visinama moguća je pojava svih oblika visinske bolest. Iznad 2 500 m sposobnosti nam se smanjuju za 10 % na svakih 1000 m visine.

Ekstremne visine  5 300 – 8 848 m

Na ekstremnu visinu  čovjek se ne može aklimatizirati i zato je najviše stalno naseljeno mjesto na Zemlji na visini od 5340 m. ( Aconquilcha, Chile). Iznad te visine dugotrajno zadržavanje može imati trajne posljedice po zdravlje.  Možemo očekivati postepeno sve jače oštećivanje tjelesnih funkcija do smrtnog ishoda, što je posljedica djelovanja niskog parcijalnog tlaka kisika na organizam.

Aklimatizacija

Aklimatizacija je fiziološki proces koji započinje boravkom u području sa malo kisika, a ima za cilj prilagoditi organizam toj sredini. Razlikujemo prilagodbe  disanja, cirkulacijske prilagodbe i krvne prilagodbe.

Disanje: tijelo nastoji manjak kisika u organizmu nadoknaditi porastom frekvencije disanja. Na taj način tijelo dobije veću količinu kisika. Ova prilagodba nastupa odmah, ali nije prisutna kod svih ljudi jednako jako, različita je za različite ljude.
Cirkulacija: ubrzanim radom srca dolazi do porasta količine krvi koju srce u minuti pumpa pa se na taj način poboljšava i povećava transport kisika do stanica. Proces  na velikoj visini nastupa veoma brzo.
Krv: u krvi dolazi do porasta broja eritrocita, crvenih krvnih tjelešaca, i na taj način do poboljšanja transporta kisika do stanica. Do povećanja broja eritrocita dolazi tek nakon 2-3 tjedna boravka na velikoj visini.
Vremensko trajanje aklimatizacije  je individualno i različito, a ovisi prije svega o brzini uspona, postignutoj visini, svladanoj relativnoj visini, zdravlju penjača i istreniranosti organizma. Sigurno uporište za duljinu trajanja aklimatizacije je: za 4000 m 3-6 dana, 5000 m 1-2 tjedna. Nakon  aklimatizacije za te visine, penjemo li se dalje proces počinje iz početka. Penjanje na visine dakle mora biti postepeno. Aklimatizacija na visinama iznad 5300 m nije moguća i zbog toga bazni logori ne smiju biti iznad te visine.

Prethodna aklimatizacija

Prethodni visinski trening npr. u Alpama nije jedinstveno  prihvaćena   strategija. Literatura i praktična iskustva su različita. Ideja , aklimatizirati se kod kuće, a onda brzo otići na planirani vrh, se nije pokazala svrsishodnom. Preporuča se vrijeme koje je potrebno za postizanje solidne aklimatizacije iskoristiti na samom mjestu uspona.

Aklimatizacija lijekovima

Postoji mogućnost ubrzavanja aklimatizacije lijekovima. Ipak treba se kloniti ove strategije jer u njoj možemo dobiti   lažan osjećaj sigurnosti, jer lijekovi mogu imati nuspojave koje čovjeku na visini iznad 5300 m mogu praviti ozbiljne zdravstvene probleme. Neke nuspojave lijekova mogu biti slične simptomima visinske bolesti( trnci u prstima ruku i nogu, mučnina, pospanost, impotenciju, miopija i gorak okus u ustima).

Praksa aklimatizacije

Za vrijeme trajanja ekspedicije treba uzeti točan visinski profil koji se temelji na geografskim osobinama i na individualnim sposobnostima visinske prilagodbe. Opća pravila za postizanje optimalne aklimatizacije su:

• ne penjati se prebrzo
• ne činiti veliki tjelesni napor koji vodi u anaerobni metabolizam
• mjesto noćenja mora biti niže od tog dana postignute maksimalne visine
• voditi računa o dovoljnom uzimanju tekućine (rehidraciji)
• svjesno ubrzano disati (hiperventilirati)
• paziti na rane znakove visinske bolesti
• prehrana bogata ugljikohidratima
• izbjegavati alkohol

Nakon postizanja aklimatizacije vrijedi pravilo: što je brže moguće uspon na vrh i silazak.

Upute za uspješnu visinsku prilagodbu:

• duboko disanje u mirovanju i opterećenju
• održavanje srčane frekvencije u individualnim, normalnim granicama
• razina treninga prema vlastitim  sposobnostima izdržljivosti
• povećati noćno mokrenje

Nakon povratka u niža područja tipične promjene za visinu ostaju još kratko vrijeme.

Preduvjeti za penjanje u visoka gorja

Danas još ne postoji metoda (test) određivanja individualne sposobnosti  podnošenja visine. Postoji puno individualnih faktora koji su za te sposobnosti mjerodavni:

• nasljedne sposobnosti
• trenutno zdravstveno stanje
• sposobnost povećavanja brzine disanja kod pomanjkanja kisika
• sposobnost povećavanja tlaka u plućima kod manjka kisika
• psihičko stanje
• spremnost na uspjeh
• nikakvog uticaja na sposobnost podnošenja visine nemaju izdržljivost, spol i godine

Općenito svakom tko odlazi u visoka gorja možemo preporučiti stručno savjetovanje kod liječnika koji se bavi medicinom visokih gorja i može prepoznati  rizične faktore te ih eventualno  smanjiti.

Pročelnik medicinske komisije HGSS-a
Dario Švajda dr.med.