Ponekad se stvari stvarno poslože onako kako treba.
Unatoč svim najavama kiše, vjetra i lošeg vremena, dan za Slivin pohod osvanuo je baš onako kako je on to i zaslužio.
Iako je početak pohoda planiran za 10 sati, vrijedna ekipa se već u 8 sati našla na domu i sve pripremila, tako da je kad su počeli stizati gosti doručak bio posložen, rakijica natočena.
Prije samog pohoda prigodnom pričom smo se sjetili Slive i nakon toga krenuli na hodnju.
Više od 70 ljudi se otputilo na oko 13 km dugu stazu, a među njima su, uz domaće članove, bili i prijatelji iz Virovitice, Požege, Lipika, Bjelovara, Vinkovaca (HPD Cibalia), Zagreba.
Lijepo je bilo vidjeti da je bilo puno onih koji su nedavno završili planinarsku školu, pa je i to razlog za zadovoljstvo.
Staza nas je prvo vodila do Slivinog mosta gdje smo ljudima objasnili koliko je on važan za nesmetan prelazak Stančevca, a zatim smo neoznačenom stazom krenuli prema vidikovcu Glamačine.
Putem smo prošli uz impozantna stabla bukvi koja, po Narcisovim riječima, rastu zapanjujućom brzinom i čija se starost povećava po čudnim zakonitostima.
Prvi veći odmor bio je na raskršću ispod glavnog uspona. Nakon kraće okrijepe popeli smo se do čistine pod vrhom i uživali u, kako Josip kaže, najljepšem pogledu na Petrov vrh.
A vidik je bio lijep i na cijeli sjeverni greben sve do Crnog vrha.
Za razliku od prvog pohoda nismo se penjali na Manatu glavicu, većse kanjonom potoka Barice spustili do izvora gdje smo imali drugu veću pauzu i gdje se spašavala cipela koja se namjeravala raspasti.
Uslijedio je izlazak na cestu u selu Donji Borki i priključivanje na trasu SPP-a prema Stančevcu.
Pored mosta je napravljena još jedna pauza, da se prikupi snaga za završni uspon do doma.
Ali ekipa je bila izvrsna, pa smo vrlo brzo stigli do naše baze.
Sigurno je i miris graha kojeg je izvrsno skuhao Marijan Novak (na svemu mu se od srca zahvaljujemo) bio onaj dodatni stimulans.
Uz druženje, jelo i piće zadržali smo se još neko vrijeme kod doma i naposlijetku rastali uz ideju da se iduće godine opet, nadamo se, u još većem broju nađemo na 5. Slivinom pohodu.
Za kraj, posebno se želimo zahvaliti svima koji su nam svojim donacijama ili radom pomogli da lijepo ugostimo sve one koji su nas posjetili i koji su, nadamo se, zadovoljni otišli svojim kućama.
Naravno i našim prijateljima iz HGSS-a koji su svojom prisutnosću davali potrebnu dozu sigurnosti svim sudionicima ovog memorijalnog pohoda.
Preuzeto sa stranica: https://www.facebook.com/petrovvrh
