Danas u lavinama stradavaju planinari, skijaši, snowborderi, članovi alpinističkih klubova, spasilačkih organizacija i alpski vodiči. U razdoblju od 1981-1998 je u 17 zemalja članica IKARA u lavinama poginulo 146 planinara i skijaša. Broj lavina sa velikom materijalnom štetom, uništenim naseljima i prometnicama je zbog izgradnje zaštitnih prepreka značajno smanjen. U Alpama su takve lavine izuzetno rijetke.
Unatrag nekoliko godina smo svjedoci stradavanja hrvatskih planinara i alpinista u alpskim područjima te želimo reći nekoliko riječi o načinu spašavanja stradalih u lavinama i preventivnim mjerama. Smrtnost (mortalitet) svih koje je zahvatila lavina iznosi 23 %, dok je smrtnost potpuno zatrpanih 52 %, a djelomično zatrpanih 4 %. O potpunom zatrpavanju lavinom govorimo kada su glava i grudni koš pod snijegom. Posve je jasno da mjere koje smanjuju potpuno zatrpavanje značajno smanjuju smrtnost.
Kod potpuno zatrpanih vjerojatnost preživljavanja u prvih 18 minuta iznosi 91%. U tom periodu 9% zatrpanih umre od posljedica teškog povrjeđivanja tijela. U narednom periodu od 18. do 35. minute vjerojatnost preživljavanja naglo pada na 34%. U ovom periodu umiru svi koji nemaju zračni prostor ispred lica. Mehanizam smrti je gušenje. Tako umire 60% potpuno zatrpanih. Period nakon 35 minute preživljavaju samo oni koji imaju zračni prostor oko usta i nosa.
Osoba koje su zatrpane lavinom u građenim objektima imaju veću vjerojatnost preživljavanja, jer u prostoru u kojem su zatrpani postoji dovoljno zraka ili postoji zračna komunikacije sa površinom. Zabilježeno je najdulje preživljavanje potpuno zatrpanog na otvorenom od 44 h ( Italija, Macugnaga 1964), a u zidanom objektu 13 dana ( Austrija Heiligenblut 1951).
Spašavanje
Kod spašavanja iz lavina postoje dva vremenska intervala:
- Interval prvih 15 minuta.
U ovom vremenu su svi oni koji nisu stradali od mehaničkih ozljeda preživjeli lavinu. Zato svi oni koji nisu zatrpani moraju svim raspoloživim sredstvima tražiti zakopane i nastojati ih otkopati. U ovom intervalu je važna svaka minuta. Brzo iskapanje i reanimacija imaju prioritet kako bi spriječili prijeteće gušenje. Prosječna dubina zatrpavanja je oko jedan metar. - Interval nakon 15 minuta,
gdje gorska služba organizira spašavanje. Uz najbolju organizaciju ovakvo spašavanje može početi tek nakon 90 minuta. Nakon tog perioda mogu preživjeti samo oni koji imaju zračni prostor za disanje. Kod duljeg vremena iskapanja minute gube svoj značaj, a težište leži na opreznom iskopavanju, pažljivom transportu i adekvatnoj terapiji hipotermije.
Samospašavanja
U mnogim člancima se skijašima preporuča izbjeći lavinu spustom skijama ispred lavine, a ako to nije moguće preporuka je osloboditi se skija i štapova i plivati u lavini. U slučaju potpunog zatrpavanja prije prestanka lavine treba se zguriti i postaviti ruke ispred lica. U nekim anketama preživjelih zabilježeno je da se prije nego je lavina stala oslobodilo skija 18% skijaša, a skije i štapove je uspjelo osloboditi svega 8% preživjelih. Plivati je bilo u stanju oko 46% preživjelih, a 50% je bilo u stanju za trajanja lavine postaviti ruke ispred lica i na taj način si osigurati zračni prostor za disanje.
Spašavanje od strane onih koji nisu zahvaćeni lavinom
Oni koji nisu zahvaćeni lavinom u prvih 15 minuta moraju pokušati pronaći i iskopati zatrpane. Kada razmislimo da je za pronalaženje zatrpanog elektronskim uređajem potrebno oko 3-5 minuta i da nam za kopanje lopatom zatrpanog na dubinu od jednog metra ostaje svega 10 minuta, možemo zaključiti da ovakav način spašavanja ima svoja ograničenja. Zbog toga se tijekom spašavanja moramo pridržavati slijedećih pravila:
- ako je moguće markiramo mjesto nestanka osobe u lavini
- alarmiramo spasilačku službu mobitelom, ako je na raspolaganju i ima signal
- tražimo i otkopavamo svim raspoloživim ljudstvom najmanje 15 minuta ( Napomena: u prvih 15 minuta svi sudjeluju u spašavanju, nakon toga se šalje po pomoć, ako mobitel nije dostupan)
- pretražujemo elektronskim uređajem uz istovremeno osluškivanje i gledanje
- kada otkrijemo položaj dubinu odredimo sondom, a sondu ostavimo kao marker
- kopamo svim raspoloživim lopatama, ne direktno odozgo već postranično
- kada se pojavi dio tijela brzo rukama uz tijelo iskopamo kanal za svježi zrak.
Sigurnosna oprema za kretanje lavinoznim područjem
Postoji nekoliko mjera koje mogu povećati šanse za preživljavanje: smanjivanje dubine zatrpavanja, skraćivanje potrage i produljenje vremena preživljavanja potpuno zatrpanih.
Smanjenje dubine zatrpavanja
Ako je stradali samo djelomično zatrpan lavinom onda je njegovo pronalaženje u lavini vizualno i vrlo brzo, a iskopavanje efikasno. Svaka mjera koja smanjuje broj potpuno zatrpanih smanjuje mortalitet. Oprema koja služi tome je zračni balon za lavine ( Airbag).
Zračni balon
U upotrebi je od 1991 g. Integriran je u ruksak, a napuhuje se iz ampule potezanjem ručice. Ampula sadrži mješavinu dušika i zraka. Volumen balona je 150 l. Princip djelovanja je dvojak: povećava površinu unesrećenog i zbog fizikalnog efekta inverzne segregacije ( velika tijela se zadržavaju na površini) smanjuje dubinu na kojoj je zatrpan unesrećeni. U vremenskom periodu od 1991-2003 g. zabilježeno je 62 slučaja onih koji su se našli u lavini sa airbagom. Od toga je 60 preživjelo. Korištenjem balona vjerojatnost potpunog zatrpavanja sa 39% pada na 16,1%, a smrtnost sa 23% na 3,2%.
Skraćenje vremena zatrpanosti
Kada imamo situaciju u kojoj je netko potpuno zatrpan potragu radimo na nekoliko načina: tehničkim uređajima, lavinskim psima i sondiranjem terena. Upotreba tehničke opreme je poboljšala šanse za preživljavanje, ali ne onoliko koliko se od njih očekivalo. Tehnički uređaj za potragu ima smisla jedino ako ga upotrebe neozlijeđeni sudionici, što podrazumijeva prethodno upoznavanje i vježbanje rukovanja uređajem. Velika su očekivanja od digitalnih aparata koji će otkriti zatrpanog puno prije i preciznije.
Produljenje vremena preživljavanja potpuno zatrpanih:
Avalung: razvijen je u Americi i sastoji se od čvrste veste ili je načinjen od sistema gurtni, koje se pričvrste na grudni koš. U slučaju lavine skijaš mora u usta staviti konektor i zadržati ga u ustima dok traje lavina. Preko konektora udišemo zrak, a preko jednosmjernog ventila izdišemo. Tako postižemo stvaranje umjetnog zračnog prostora, a preko jednosmjernog ventila sprječavamo ponovno udisanje ugljičnog dioksida. U 33 provedena testa uređaj omogućava preživljavanje u lavini do sat vremena. Zabilježena su dva preživljavanja osoba koje su imale vestu ( Alaska, 2000, i Chamonix 2001).
Do sada još nije dana preporuka za korištenje ovog proizvoda. Nedoumica je da li je osoba koja nosi vestu u trenutku nastanka lavine u stanju staviti konektor u usta. Nedostatak sistema je i činjenica da kupovinom ne smanjujemo rizike koji prate zatrpane osobe, a pravovremeno iskopavanje, jer je produljeno vrijeme preživljavanja, ne garantira uspjeh.
Preventiva
Moramo se informirati o lavinoznim područjima i stupnjevima opasnosti od lavine i poštivati usmena i pismena upozorenja. Ako je opasnosnost prisutna odustajemo od planirane ture. Prlikom kretanja visokim planinama obavezno moramo nositi ruksak sa air bagom, lavinoznom sondom, lopatom i elektronskim uređajem za potragu koji, naravno, prilikom kretanja planinom mora biti uključen.
Pročelnik medicinske komisije HGSS-a
Dario Švajda dr.med.