Geografske značajke: Geologija i hidrogeologija područja Jankovca u Slavoniji

Pretpaleozojsko i paleozojsko kamenje izgra­đuje jezgru svih triju gorskih sklopova kao i Ravne gore, pa na toj jezgri leže mezozojski fragmenti kao između Daruvara, Sirača i Pa­kre, gdje dolazi jači razvoj gornjo-trijaskog kamenja, dok u Papuku dolazi suvisla gornjo-kredna ploča vapnenaca između Jankov­ca, Papuka, Ivačke glavice i Previje, a na Crnom vrhu, Dujanovoj kosi ,i. Pijetlovoj nogi dolaze crveni gornjo-kredni pješčenjaci i smeđi do sivi polukristalinični gornjo-kredni vapnenci. U Krndiji oko Gazija, Duzluka, a napose oko Manastira nalazimo nešto jače razvijene srednjo i gornjo-trijaske naslage, dok oko Visa uz Pištanac potok nastupaju fragmentarno gornjo-kredne i gornjo-trijaske naslage, na sjevernim obroncima Duge kose.

Najstarije ili pretpaleozojske naslage u sva četiri gorska sklapa sastavljene su od granita, gnajsa i kristalinskih škriljevaca, dok se paleozojske naslage sastoje od kremenih škriljavaca (filita) razne boje, škriljave teksture, pa od kremenih pješčenjaka bijele, zelenkaste i crvenkaste boje kako ih nalazimo dobro razvijene u dolini Radlovca potoka i Velike rijeke i na Drugoj kosi. Paleozojiku pripada i malo raširenih bijelih i sivih kristaliničnih vapnenaca Bedenića i Velike Brazde u Krn­diji a uz cestu Bektež—Našice. Mezozojske naslage Psunja, Papuka i Krndije pripadaju formaciji trijasa i gornje krede, a sastavljene su od trijadičkih dolomita i vapnenaca, pa od malog nalazišta vengenskih škriljavaca izvo­rišta Iskrice kraj Manastira Duzluk i škrilja­vaca u području Sirača.

Gornjo-kredne naslage sastavljene su od svijetlih polukristaliničnih vapnenaca vapnenačke ploče Papuk, Ivačka glavica, Jankovac, Previja i Visa u dolini Pištanca potoka. Uz vapnence gornje krede dolazi na sjevernom podnožju vrha Papuka (953 m) uz put što vodi od Ivačke glavice na Kneževu vodu mali raz­voj krednih vapnenih lapora, a u području Pijetlove noge, Dujanove kose i Crnog vrha dolaze crveno-smeđi pješčenjaci gornje krede.

Na rubove kristalinskih masa Psunja i ostalih gorskih skupina zapadno slavonskih gora naslanjaju se uži ili širi pojasevi terci­jarnih naslaga iz formacija oligocena, mioce­na i pliocena. Značajno je da su naslage pliocena taložene na ulazima u pojedine veće doline kao npr. u dolinu Rupnice i Jovanovice potoka kod Voćina, Kutjevačke rijeke itd, u dolinu Tajnovca potoka kod Našica, a da ih u unutrašnjosti dolina ne nalazimo, što znači, da su današnje doline nastale tek u postpliocensko doba. Oligocenske i miocenske nasla­ge češće nastupaju i u unutrašnjosti područja kao npr. oligocenske naslage uz podnožje Lončarskog visa kod Gradišta, kod Kutjeva, kod Mitrovca i Venja zapadno Kutjeva, oko gornjeg toka Jovanovice potoka, oko Zvečeva i Zaila itd.

Miocenske naslage obrubljuju rubove spo­menutih gora, pa se nalaze znatno uzdignute iznad pliocenskih naslaga, te su prema tome miocenske i oligocenske naslage bile pod vržene tektonskim poremećajima u vremenu prije taloženja pliocenskih naslaga. To je i razlogom, da su miocenske naslage na južnom i sjevernom rubu Psunja, Papuka i Krndije često na pojedinim odsječcima uz jele, kao npr. na crti Gradište – Velika uz južni rub Pa­puka i Krndije ili uz sjeverni rub istih gora od Seone do Pištanca potoka, dok su na dru­gim mjestima znatno izdignute iz svoga prvo­bitnog položaja kao na istočnom i jugoistoč­nom dijelu Krndije, oko Slatinskog Drenovca, oko Starog Zvečeva, Kamenskoga, Striježevice, Berkovca i Rogolja itd.

Tercijarne naslage sastavljene su od razno­bojnih pijesaka, pješčenjaka, lapora i laporovitih vapnenaca i vapnenaca. U naslagama oligocena oko Gradišta, Kutjeva, Mitrovca, Venja, oko izvorišta Jovanovice potoka i na nekim drugim mjestima, dolaze veće ili ma­nje količine mrkog ugljena.

Vrlo se često događa, da su sve dosad spo­menute naslage na većim ili manjim prosto­rima prekrivene debljim ili tanjim pokrovom kvartarnih naslaga, u obliku obronačnih ilovi­na, pijesaka, ilovina i glina, riječnog i po­točnog nanosa, pa te naslage znadu biti debele i po nekoliko desetaka metara kao npr. u Požeškoj kotlini, oko Feričanaca i Orahovice u Krndiji, oko Podravske Slatine, Hum Va­roši, Pivnice itd. Gotovo svuda gdje nastupaju kvartarne naslage one su zasađene kulturama vinograda i ostalih poljoprivrednih dobara.

Još je preostala jedna vrsta kamenja iz grupe kristalinskog kamenja tj. eruptivno ili vulkansko kamenje koje dolazi na području Psunja, Papuka i Krndije. Premda ovo ka­menje ne nastupa u takvom rasprostranjenu kao ostalo kristalinsko kamenje, ipak je ono važno za rješavanje tektonskih problema i historijskog razvoja u geologiji spomenutih planina.

Tako na brdu Lončarski vis kod Gradišta u Krndiji dolazi kremeni bazalt. On dolazi oko glavnog vrha Krndije visa u većem pro­stranstvu, a nalazimo ga i oko vrha na kojem stoji ruševina Bedem grada. Mnogo češće i u većim prostranstvima dolazi dijabazno ka­menje kao npr. u dolini Radlovca potoka i Velike rijeke kraj Orahovice, oko Gornje Li­sičine i Visa nedaleko Vočina, sjeverno i isto­čno od Velike i jugoistočno od Mihokovićeva. U dolini Jovanovice i Rupnice potoka i oko Starog grada u Voćinu dolazi augitni andezit, pa se andeziti Rupnice odlikuju prizmatskim odlučivanjem u peterokutnim priz­mama, dok se bazalti Visa u Krndiji kuglasto odlučuju kako to nalazimo na staroj cesti Gradište—’Našice. Oba ova nalazišta, tj. odlu­čivanje andezita u Rupnici i bazalta na spo­menutoj cesti, spadaju u vrlo značajne pri­rodne rijetkosti naših krajeva.

Pošto su dijabazi, andeziti i bazalti vrlo tvrdo kamenje, to se upotrebljavaju za cesto­gradnje kao kamen tučenac, pa u Radlovcu kraj Orahovice postoji velika i moderna drobionica kamena koja proizvodi tučenac u raznim granulacijama (veličini zrna).

Kao građevni kamen upotrebljava se vap­nenac trijasa oko Sirača, litavski vapnenac miocena, pa se ovaj potonji uz tamne trijaske vapnence Tisovca potoka kraj Duzluka upotrebljava za palenje vapna kao npr. kod Duzluka nedaleko Orahovice, u Siraču, kao i na mnogim drugim mjestima gdje nastupa trijasko, kredno i miocensko kamenje.

Ruda ima za iskorišćivanje vrlo malo. Ugljena ima nešto u oligocenskim naslagama kod Gradišta, Mitrovca, u dolini Jovanovice oko Cernika, pa na južnom rubu Dilj-gore. Grafiti dolaze u paleozojskim škriljavcima oko Hambarišta i Kaptola. Dobrih lončarskih glina ima u diluviju oko Mulića brda u Orahovici, a dobrih pijesaka za građevne svrhe ima na više mjesta, kao oko Orahovice, Du­boke, na putu prema Pivnici, oko Zoljana kraj Našica itd. Močvarni plin dolazi u većim količinama kod Bujavice i Uljanika na ovom području, na kojem dolaze i termalna vrela Daruvar, Lipik, Velika i neznatno termalno vrelo kraj Duzluka nedaleko Orahovice.

Morfološka slika Psunja, Papuka i Krndije u cijelosti odgovara geološkom sastavu tih pla­nina. Gorske površine ispresijecane su dubo­kim dolinskim brazdama, koje su bile predisponirane tektonskim pokretima uz nak­nadni erozijoni i korozioni. rad tekućih i oborinskih voda. Novo oblikovani gorski hrptovi izmijenili su donekle glavni smjer orografske osi, a strane gorskih hrptova bile su postepe­no proviđene dubljim ili plićim dolovima i uvalama. Tektonikom uvjetovane riječne i potočne doline bile su jakom riječnom erozi­jom duboko erodirane u starom razlomijenom i boranom kristalinskom masivu. Površinska rastrošba stvorila je naslage obronačnih ilo­vina. Oborinske i potočne vode snašale su ih prema velikim ravnima i nizinama stvorivši u njima debele naslage kvartarnih nanosa, na kojima se uz sudjelovanje čovjeka stvorilo kulturno tlo.

U vezi s geološkim sastavom i morfologi­jom područja hidrografska je mreža vrlo do­bro razvijena u obliku brojnih većih ili ma­njih potoka od kojih se jedni slijevaju u Dravu, a drugi u Savu, tj. jedni teku smjerom prema sjeveroistoku, a drugi prema jugoza­padu. Glavni odvodni tokovi prema sjevero­istoku su Karašica i Vuka, a prema jugozapadu Ilova, Pakra, Orljava i Londža.

Uže područje Jankovca

Planinski kraj Jankovac nalazi se na sje­vernom podnožju planine Papuka, a od najvi­šeg vrha zvanog Papuk (953 m) udaljen je oko 7 km prema istoku. Što je zapravo Jan­kovac?

Geomorfološki Jankovac je oko 500 m duga i 150 — 200 m široka dolina u kristaliničnim stijenama, pa su stoga dolinske strane izgrađene od kristalinskog kamenja, a samo je južna, tj. čeona strana doline sa svojim zaleđem izgrađena od vapnenačkog kamenja. Smjer doline je jug  –  sjever, pa je aps. visi­ne oko 420 — 450 m i silazi od juga prema sjeveru u tri stepenice. Prve dvije stepenice podudaraju se s površinom dvaju jezera, a treća oko 20 m visoka stepenica dijeli doli­nu Jankovca od doline Drenovca potoka.

Sjeverna polovica doline izgrađena je od tamnog gnajsnog kamenja, koje izgrađuje i dolinu Drenovca potoka kao i gorske hrptove koji idu pravcem prema sjeveroistoku sve do pred Drenovac. Jugozapadno i jugoistočno od Drenovca cijelo je područje sastavljeno od razlomljenih gnajsa, Čije rudne sastojine va­riraju od krupno zrnatih do mikroskopski sit­nih zrna rudnih sastojina gnajsa. Oko Kne­ževe vode zamijenjeni su gnajsi krupno zrna­tim sivim granitima. Graniti krupnog zrna gotovo bijele boje dolaze u dolini Kovačice potoka iza lugarnice. U gnajsima od Čačić — brda prema Planini nalazimo u njima nekoliko debljih pegmatitnih žila.

Južna polovina dolinskih strana Jankovca izgrađena je od filitnih škriljavaca pretežno zelenkasto-maslinaste boje, a na grebenu Ve­likog i Malog Razboja hrđasto-crvene boje, koji u uskom pojasu polaze od doline u smje­ru jugozapadnom prema istočnom podnožju Ivačke glavice gdje prestaju. U smjeru sje­veroistočnom od doline nastavljaju se također u uskom pojasu i prelaze na greben Velikog i Malog Razboja, gdje nastupaju u obliku ne­suvislog pojasa u duljim ili kraćim prostori­ma po samom grebenu spomenutih gorskih kosa. Filitni su škriljavci paleozojske starosti (silurski), jako su stlačeni i borani, pa se po­vršinski iverasto raspadaju, da se konačno raspadnu u obronačne ilovine. Krupno zrnati gnajsi i graniti raspadaju se u kremeni pije­sak. dok ostali gnajsi i graniti stvaraju rastrošbom pjeskovite obronačne iloviine.

Pjeskoviti značaj materijala nastalog rastrošbom gnajsa, granita i ostalog kristalin­skog kamenja ovisan je o množini tinjca koji sudjeluje u rudnom sastavu odnosnog kristalina.

Osebujnost područja Jankovca je, da unu­tar širokog pojasa kristalina nastupa ograni­čeni razvoj vapnenačkog kamenja iz forma­cije gornje krede. Vapnenci su svijetlo smeđe boje, polukristaliničnog zrnatog sastava, i la­pora svijetlo smeđe boje tanko uslojenih, dok se kod vapnenaca slojevitost teže raspoznaje pošto su vapnenci u povodu jakih tektonskih pokreta bili razlomljeni i borani. Vapnenačka gornjo-kredna ploča Papuk, Previja, Ivačka glavica, Dubrave, Jankovac završava se u do­lini između Velikog Razboja i gorskog gre­bena Rušt — Babina glava. Vapnenci gornje krede silaze sve do doline Jankovca potoka stvarajući tako čeonu ili južnu stranu doline.

Usporedimo li razvoj morfoloških oblika na površini kristalinskog kamenja s morfološkim oblicima vapnenačke ploče to vidimo veliku razliku između oblika vapnenačke ploče i oblika površine kristalina. Ovi potonji oblici su jednostavnog razvoja, površinski blagi i zaobljeni a samo padine kosa izbrazdane su dubljim ili plićim erozijonim dolovima. Na­suprot, površina spomenute vapnenačke ploče pokazuje razvoj morfoloških oblika posve istovjetan morfološkim oblicima razvijenim na površinama vapnenačkog kamenja dinar­skog krša. Razvijeni su svi nadzemni kao i podzemni oblici krša kao i u dinarskom kršu, s razlikom, što su krški oblici krške ploče Papuk – Ivačka glavica – Previja – Jankovac, manje oštrine, manjeg razvoja i brojčano manji, pošto i sama vapnenačko krška ploča nije velikog prostora i debljine vapnenačkih naslaga. Od površinskih krških oblika nalazi­mo škrape, ponikve ili vrtače, manje spilje, ponore, vrelo, mali ponorac potok i kratke dolove. U vezi s razvojem ovih krških oblika stoji nadzemna i podzemna cirkulacija izvor­nih i oborinskih voda. Premda se sve povr­šinske vode gube raznim pukotinama kroz razlomljene vapnence ipak postoji na vapnenačkoj ploči stalno vrelo malih količina vo­de, koja teče na kratkom razmaku po povr­šini i tada se slijeva u ponikvu i iz ove u po­nor, kojim se gubi u podzemlje. Nakon sta­novitog podzemnog toka ova voda izbija po­novno na površinu kao vrelo Jankovac i teče kao potok Jankovac do sjevernog kraja do­line, gdje se ruši preko 15 m visoke pregrade u dolinu, kojom teče u smjeru sjeveroistoč­nom kao Drenovac potok.

U geološkoj prošlosti izbijala je voda jankovačkih vrela oko 6 m iznad današnjih vre­la, što nam svjedoče stare zaostale vapnene sedre koje se nalaze iznad današnjih vre­la. Ove sedre taložile su podzemne vode koje su padale preko vapnenačke barijere prema nekadanjoj dolini Jankovca. U to je doba i dolinsko dno bilo za kojih 6 m više od današ­njega dna doline, pa se voda skupljala u do­lini i prelijevala na sjeveru doline preko gnajsne barijere taložeći uzduž preljeva na gnajsu vapnenačku sedru koju nalazimo ta- loženu na obim stranama slapa, a i današnji slap pada preko stare sedrene taložine koja leži na gnajsu. Kako je u geološkoj prošlosti (u diluviju) došlo do tektonskih pokreta koji su uvjetovali sniženje baze vrela i doline, do­šlo je i do sniženja baze preljeva Jankovca u Drenovac potok, a koje se stanje očituje u današnjem položaju jankovačkog slapa. Time što se dolinska baza snizila, sakupljene vode u dolini ispraznile su dolinu. U njenom su dnu zaostala dva eliptična jezera u stepeničastom razvoju. Oba jezera pretvorena su kasnije u ribnjake, pa kao takvi postoje i danas.

Osim ovih voda krškog tipa u području Jankovca nalazimo u kristalinskom kamenju znatan broj erodiranih dolova i dolina razne veličine kroz koje se slijevaju oborinske vo­de. Takvi su potoci Kovačica, koja se sa­staje s vodom Jankovca potoka i od sastavaka teče dalje kao Drenovac potok, zatim dolazi Kamenjača potok između Malog i Velikog Razboja, pa Strmi jarak, Šumeniča potok, Lipovac potok i drugi.

Spomenuli bismo da podno strmo odlomIjene vapnenačke stijene na vrelištu Jankov­ca potoka nalazimo četiri krška vrela, koja izbijaju iz sedre. Zapravo pravi izvori tih vre­la nalaze se uz vapnenačko podnožje gdje iz­bijaju kao pukotinska krška vrela. Voda se na tom mjestu prelijeva pukotinama u sedri, odakle se slijeva u dolinu.

Nedaleko vrela nalazi se u strmo odlomljenoj vapnenačkoj stijeni spiljski hodnik, koji je svojedobno služio glasovitom razboj­niku Maksimu Bojaniću kao sklonište. Ispod spiljskog hodnika bila je u vapnencu polu- spilja, koja je nakon smrti vlasnika Jankov­ca grofa Josipa Jankovića proširena i izgra­đena u grobnicu gdje je našao vječno počiva­lište nemirna i osebujni vlasnik Jankovca.

Iznešene geološke osebujnosti područja Jankovca uz prekrasne visoke šume daju Jankovcu obilježje područja prirodnih rijet­kosti.

…..
Prof. dr Josip Poljak
objavljeno u monografiji “Planinarsko društvo “Jankovac” Osijek 1925-1975.”