U zadnjih 20-tak godina tehnologija je i u planinarstvu učinila pomake. Tako sada pored ostaloga sve češće susrećemo planinare sa štapovima za hodanje. Zašto nam trebaju i kako ih koristiti?
Ranije su se ljudi pri kretanju podupirali raznim štapovima, granama i slično. I planinari su u prvo vrijeme koristili skijaške štapove, ali u praksi se utvrdilo da nisu praktični (što kada ih ne koristimo, što kada ih ne možemo upotrijebiti, što kada su dugi ili kratki, kako ih spremiti u transportu i sl.). Tako je došlo do pronalaska teleskop štapova koji su navedene probleme riješili vrlo efikasno.
Teleskop štapova ima raznih tipova i od raznih proizvođača, ali su najčešće težine oko 25 dkg, dvo ili trodjelni, podesivi po dužini. Mana im je što se kvare i to u pravilu u funkciji izvlačenja/uvlačenja, ili se savijaju ako se zaglave između kamenja. Treba voditi računa da se prije uvlačenja obrišu i osuše od vlage, blata, snijega i sl.
Svaki planinar treba podesiti štapove prema svojoj visini i to tako da su šake prilikom mirovanja u ravnini prsa. Tako podešeni štapovi se koriste pri kretanju po ravnom. Na uzbrdici se duljina štapova primjereno skraćuje, a pri spustu produžuje.
Hoda se u ritmu lijeva noga/desna ruka i obrnuto s tim da se svaki puta ubode štapom u tlo. Kada se želi brže kretati ubod štapom je kod svakog drugog koraka – kao kod lang laufa.
Prednosti hodanja sa planinarskim štapovima:
- rasterećuju se koljena (hrskavica u koljenima se ne obnavlja) i ravnomjerno opterećuje cijeli organizam (cca 30% tereta sa koljena prebacujemo na ruke i trup). Npr. rasterećenje koljena po jednom koraku u prosjeku je 5-6 kg. Ako pravimo 45 koraka u minuti to je 2700 koraka na sat. Kada 2700 koraka pomnožimo sa 5 kg dobijemo da smo naša koljena za sat vremena oslobodili 13,5 tona tereta ili za osam sati hoda 108 tona,
- hodanjem sa štapovima manje se umaramo jer si dajemo ujednačen ritam kretanja, zato nije dobro hodati sa jednim štapom (ili granom) jer je oslonac nesimetričan,
- prilikom hodanja sa štapovima sigurniji smo jer imamo stalno oslonac na 3 do 4 uporišta,
- posebno preporučljivo je za hodanje po snijegu, siparu, preko potoka, po magli, u mraku ili pri nošenju teškog ranca,
- kretanje sa štapovima je preporučljivo starijim osobama, osobama sa većom tjelesnom težinom ili osobama sa oboljenjima zglobova i kičme.
Mane kretanja sa štapovima:
- nije moguće ih koristiti na svim terenima (uski prolazi, litice, sl.),
- kada se nakon nekog vremena kretanja sa štapovima nastavi bez štapova može se osjetiti nesigurnost pri kretanju (nedostaju 1-2 oslonca), izgubi se ritam kretanja pa se brže umaramo,
- kretanjem sa štapovima ne vježbaš ravnotežu.
Đorđe Balić, vodič društvenih izleta
HPD»Zanatlija» Osijek